Poremećaji u ishrani – epidemija modernog društva?

Nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju sve šire razmjere, a učestalost poremećaja u ishrani je u zabrinjavajućem porastu.

Istraživanja su pokazala da osobe koje pribjegavaju redukcijskim dijetama zbog nezadovoljstva svojim tijelom predstavljaju posebno rizičnu grupu za razvoj spomenutih poremećaja. Čak i umjerene dijetetske mjere nose pet puta veći rizik za razvoj poremećaja u ishrani. Posebno je zabrinjavajuće što se držanje redukcijske dijete i opsesije vezane za hranu javljaju u sve ranijem uzrastu. Istraživanja pokazuju da već u osnovnoj školi djeca žele da budu mršavija nego što jesu.

Poremećaji u ishrani definisani su kao trajan poremećaj odnosa prema jelu i slici o izgledu vlastitog tijela koji za posljedicu ima poremećen unos hrane sa znatnim oštećenjem fizičkog zdravlja i psihosocijalnog funkcionisanja. Iako im je učestalost danas u porastu, poremećaji u ishrani zasigurno nisu novijeg datuma. Naprotiv, neki oblici opisani su još u antičkim spisima. Poremećaji u ishrani nastaju kao posljedica razvojnih i porodično-socijalnih poremećaja ili su uzrokovani biološkim činiocima. Ne postoji jedinstven uzrok.

Niz faktora, uključujući kulturološki i porodični pritisak, hemijsku neravnotežu i emocionalni poremećaji i poremećaje ličnosti, dovode do poremećaja u ishrani.

Emocionalni uzroci češći su od socijalne deprivacije i siromaštva. Genetika takođe može igrati malu ulogu. Pojava poremećaja u ishrani, posebno anoreksije nervoze, pridonosi i idealizovanje tijela, univerzalna težnja za vitkošću i nezadovoljstvo sopstvenim tijelom.

Osobe s rizikom za razvoj poremećaja u ishrani očekuju da će biti srećnije i imati bolje socijalne kontakte nakon što postignu željenu tjelesnu masu dijetom koja u početku može izgledati bezazleno i prihvatljivo. Iz razloga koji nisu uvijek jasni, takve osobe uporno spuštaju prag željene tjelesne mase sve niže i niže, u nemogućnosti da se odupru toj želji, vrednujući sebe kroz mogućnost kontrole tjelesne mase.

Smatra se da je najugroženiji životni uzrast već od 10 do 30 godina starosti. Istraživanja pokazuju da desetogodišnje djevojčice suočene s ranim pubertetom povezuju zadirkivanje od strane vršnjaka s mišlju da su ružne ili debele bez obzira na njihov stvarni fizički izgled.

Nije ni iznenađujuće da takvo loše mišljenje o svom tijelu često dovodi do poremećaja u ishrani s obzirom na to da se pritisak koji osjećaju sve mlade osobe suočene s promjenama na tijelu dalje pojačava pritiskom vršnjaka, pa i ideala ljepote koje im nameću mediji. Najčešće se radi o anoreksiji ili bulimiji nervozi, poremećajima koji teško narušavaju zdravlje i ostavljaju trajne posljedice na organizam, a liječenje je dugotrajno i zahtjevno.

Najviše se vežu za ženski pol (9:1 u korist žena), iako nisu rijetkost ni kod muškaraca, posebno u mlađem uzrastu. Najčešći poremećaj u dječjoj dobi je anoreksija nervoza, dok se pravi sindrom bulimije nervoze vrlo rijetko viđa prije 14. godine.

Pojava poremećaja u ishrani u ovako ranom uzrastu posebno je zabrinjavajuća u pogledu štete koju može nanijeti mladom tijelu koje se još razvija. To se najprije odnosi na smetnje rasta, odlaganje ili zaustavljanje normalnog obrasca pubertetskog procesa, kao i osteopeniju i osteoporozu. Brojne epidemiološke studije ukazuju na dugoročne posljedice poremećaja u ishrani tokom najranijeg djetinjstva.

S obzirom na sve veću učestalost poremećaja u ishrani, posebno među djecom, nužno je podizanje svijesti o ovom rastućem problemu, kao i primarna prevencija. Prvi korak je priznati da poremećaj u ishrani postoji. Često problemi vezani za unos hrane ostaju nezapaženi ili se ignorišu. I roditeljima i bolesniku može biti izuzetno teško da priznaju problem.

Na primjer, poremećaj u ishrani može izgledati kao ogromna roditeljska greška s obzirom na to da je ishrana važan dio porodičnih odnosa. Prema podacima samo 30 odsto onih koji imaju poremećaj u ishrani zatraži stručnu pomoć. Put do konačnog oporavka je dugotrajan i zahtjevan, a uključuje stručnu pomoć, promjenu načina ishrane, redovno vježbanje i puno rada na sebi. Od izuzetne važnosti je edukacija od malih nogu.

Djeci i mladim ljudima treba pomoći u stvaranju pozitivne slike o sebi, ali i usaditi im svijest o važnosti pravilne ishrane za njihovo zdravlje i ukazati im na štetnost i posljedice nepravilne ishrane.

Izvor: BanjalukaLive