Otvoreno o vakcinama!

Danas je jako veliki obim informacija o različitim načinima prevencije i tretmana oboljenja. Prije manje od stotinjak godina civilizacija je bila ograničena po pitanju informisanja, pa su tako neke jako vitalne informacije za medicinsku struku bile samo u okrugu struke.

Danas je uz mogućnost dosega informacija iz ovog polja otvorena i velika sloboda informisanja, s toga ovakva situacija ima i mnogo nepovoljne osnove kako i za ljude iz struke, tako i za same pacjente. Tema o vakcinisanju i uticaju vakcina na ljudski organizam je „kolateralna šteta“ ne samo pretjerane slobode informisanja, već i dokaz da nauka postaje sve više zapostavljena u modernom svijetu. Uzroci su različiti, a o njima možemo svi po malo da razmislimo. Svakako, interesantan podatak je da kontraverzan stav prema vakcinama vlada već osamdeset godina prije nastajanja cjepiva, a tek nedavno se sličan plasira na našim prostorima.

Prije nego otvorimo temu o kontraverzama i aferama vezanim za polje vakcinacije, moramo prvo razjasniti i odgovoriti na neke jako bitne teme, esencijalne za razumjevanje djeovanja vakcina na organizam. Prva je što je to uopšte imuni sistem i kako on funkcioniše? Naš organizam od rođenja pa do smrti boravi u nesterilnom i kontaminiranom području. Evolucijom kako našeg, tako i organizama u našoj okolini, uzročnici raznih oboljenja su ojačali i prilagodili se tome da budu otporniji, kako na antibiotike tako i na druge lijekove. U mikrobiologiji trenutno se vode velike diskusije i radi se jako puno na temu antimikrobne rezistence, gdje jako puno mikroorganizama postaje otporno na antibiotike. Ovo je poprilično opasno za civilizaciju, i bar radi ovoga bi se svi koji su protiv vakcinacije trebali još jednom upitati  da li su njihove odluke ispravne. Tema imunologije je jako opširna, pa ćemo dosta toga razjasniti kroz određene djelove kolumne. Kada globalno posmatramo naš imunološki sistem, on ima tri barijere.

Prva barijera je naša koža i sluzokoža koja posjeduje svoju mikrofloru, ali i antibiotike koji luče određene mikroskopski vidljive žlijezde u našoj koži. Mikroflora je skupina mikroorganizama koja živi na nama i čuva našu kožu na različite načine.

Druga barijera je probavni sok u našem želucu koji radi prisustva hlorovodonične kiseline (HCl) uništava oko 80% poznatih mikroorganizama. Akt povraćanja je takođe mehanizam samoodbrane, kao i osjećaj gađenja koji nas upozorava da je kontakt s nekim tvarima opasan za nas. Ukoliko ignorišemo ovakvu vrstu odbrane ili ona izostaje (a može se desiti da je uzročnik jednostavno otporan na kiselu sredinu) pojavljuje se treća faza.

Treća barijera je bijela krvna loza i druge vrste krvnih elemenata koji nas štite ukoliko su mikroorganizmi prošli kroz prve dvije barijere (ovo je jako bitno polje o kom ću mnogo pisati u nastavku kolumne). Pravilna funkcija ove odbrane se upravo prikazuje kroz povišenu temperaturu, gnojne procese i upale, kao i bolne i tople otoke ili  s tim da je tada već kasno baviti se prevencijom jer je organizam kroz ovu reakciju iskazao imuni odgovor, i po tome znamo da je bolest već nastupila.

Kako izgleda naša mikroskopska odbrana ?

Limfa je tečno tkivo bjeličaste boje čiji je sastav srodan krvnoj plazmi. Pored svoje funkcije u transportu proteina i masnih kiselina u organizmu, ovo tkivo sadrži bijela krvna zrnca i limfocite, vitalne za odbranu našeg organizma. Postoji nekoliko vrsta bijelih krvnih zrnaca koja eliminišu različite mikroorganizme. Neutrofili su leukociti koji nas štite od bakterijskih i gljivičnih oboljenja, a eozinofili povećavaju svoj broj prilikom parazitskih infekcija, ali se pojavljuju uvećani kada se radi o alergetskim reakcijama, oboljenjima kolagena, slezene i nervnog sistema. Bazofili su takođe odgovorni za alergetske reakcije i antigen odgovor, jer pomažu u otpuštanju histamina, koji  proširuje krvne sudove. Oni luče odbrambene materije u našem organizmu, a to su heparin i histamin. Monociti su sposobni da vrše fagocitozu (proces u kom ćelija preko svojih receptora uvlači u citoplazmu mikroorganizam i razlaže ga) te na taj način štite organizam.

Limfociti i njihov odgovor na prisustvo uzročnika

Limfociti se sastoje od T limfocita. Prefiks T je nastao jer su u krvotok došli od endokrine žlijezde  timusa. Ova žlijezda atrofira u adolescenciji i postane limfno tkivo. Prefiks B objašnjava da dolaze od koštane srži ili ćelije koje dolaze od Bursae Fabricius, a podatke o ovom latinskom nazivu ću prepustiti da sami istražite. Ove ćelije su sposobne prepoznati antigene. Antigen se nalazi na antitjelu, koje je poznatije kao imunoglobulin, a to je jedan protein koji je se u našem organizmu posebno kodira i jako je velika različitost među ovim proteinima. To je tako jer svako antitjelo korespondira prepoznavanju nekog mikroorganizma koji može nanijeti štetu organizmu, te ga upravo imunoglobulin označi za druge elemente bijele krvne loze  kako bi oni uspjeli dalje ukloniti ovaj organizam koji može predstavljati pretnju. Dakle, Ti B ćelije nakon što prepoznaju antigene kroz proces antigen prezentacije, pokreću kompleksne reakcije kojima nastaje memorizovanje ovog uzročnika (ukoliko organizam u budućnosti dođe do istog uzročnika, on ima memoriju na istog) i njegovo uništavanje.

Sada se možemo vratiti na odgovor na pitanje kako možemo pomoći organizmu ukoliko dođe u kontakt sa smrtnim oboljenjem, ili oboljenjem koje ostavlja znatno velike štete po naše zdravlje? Odgovor je preventivnim mjerama, a jedna od preventivnih mjera je takođe i vakcinacija.

Do godine dana starosti, novorođenće je zaštićeno od svih oboljenja koje je prebolovala njegova majka jer upravo antitjela preko placente i kolostruma (prvog mlijeka kod majke) dođu u njegov organizam i daju mu otpornost i moć prepoznavanja mikroorganizama. Nakon godine dana, ovaj mladi organizam još uvijek nije dovoljno snažan da se izbori sa nekim vrstama mikroorganizama koji mogu ostaviti veliku štetu na organizam, te s toga vakcinacija može mnogo pomoći. Naime, u suspenziji vakcine se nalaze oslabljeni uzročnici takvih oboljenja koji su dobar izvor materijala iz kog naš imuni sistem uzima informacije, a na osnovi istih proizvodi antitijela koja štite organizam ukoliko se opet susretnu sa uzročnikom čiju smo vakcinu aplicirali.

Vakcine, kontraverze, razmišljanja i neke od činjenica…

Postoji nekoliko vrsta vakcina, ali ja ću pomenuti samo dvije vrste kako bi čitatelji lakše povezali način na koji one djeluju.  Prvi primjer je atenuirana vakcina. Nastala je tako što su različiti virusi kultivisani u takvim uvjetima da su njihova virulentna dejstva oslabljena, s toga ne mogu biti izvor zaraze niti izazivaju jak imuni odgovor. Neke od ovih vakcina su i bakterijske prirode, pa je tako BCG vakcina primjer za bakterije (stvara otpornost protiv Mycobacterium tuberculosis), a vakcina protiv dječijih bolesti (ospica) je primjer za viruse. Drugi primjer su Toksoid vakcine. Ove vakcine su napravljene od otrovnih jedinjenja  porjeklom od mikroorganizama koji uzrokuju oboljenja. Primjer za ovakvu vakcinu je anti tetanus.

Ukoliko smo malo razjasnili vakcine i naš imuni sistem, možemo shvatiti koje su prednosti vakcinisanja. Prema određenim istraživanjima koje su provodile razne svjetske zdravstvene organizacije utvrđeno je da od 1984 – 2011. godine je stopa mortaliteta djece se povećala na mjestima gdje se djeca nisu vakcinisala. Naravno, postoje razlilčiti razlozi za odbijanja ovakve vrste prevencije oboljenja.

Postoje različite afere i kontraverze vezane za vakcine koje se djelom mogu i opravdati. Kao primjer, možemo uzeti jednu od dobro poznatih  kontraverzi o konzervansu koji u svojoj strukturi sadrži jon žive i na koji su manji broj djece imali negativne uticaje na zdravlje, ali vremenom se usavršavaju i manje štetni spojevi koji zamjenjuju ovakve. Postoje naravno i filozofske kontraverze koje su u nekim slučajevima povezane sa religijom, ali za ove kontraverze nema mjesta jer ni u jednom vjerskom zakonu ne postoji izričita zabrana vakcinisanja. Bilo je i afera gdje su cjepiva bila upitnog kvaliteta, ali ovo je zaista rijetko bilo i ovakvi slučajevi su odmah obustavljeni i prošli su sa minimumom štete i fatalnih slučajeva.

Budući da sam napisala dosta informacija radi kojih sam poslijednjih desetak dana čitala mnogo literature i opet i iz nova proučavala imunologiju kako bi na najbolji i na najinteresantniji način uspjela objasniti zašto je vakcinacija bitna, sada je vrijeme da napišem i završnu misao, koju sam formirala na osnovi logike i dugogodišnjeg rada u prirodnoj, alternativnoj medicini i medicinskom tuizmu. Prema nekom stereotipnom razmišljanju, trebala bi i ja biti protiv vakcinacije, ali nisam. Razlog je jednostavan. Vakcine su dokaz da ljudi evolviraju, a sa našom evolucijom je predviđeno i produžavanje, te olakšanje i našeg životnog vijeka. Baš kao i naša potreba da se vratimo prirodi, i vakcinacija je jedan od metoda da se iskaže da ljudi uče od prirode. Po uzoru na rad našeg imunog sistema, mi smo osmislili najbezbolniji mehanizam kako da si pomognemo i sa najmanje štete se zaštitimo.

Sakupljajući materijal za ovu kolumnu, zapamtila sam zabrinutost jedne osobe koja tvrdi da jedna od kontraverza govori da se u vakcinama možda nalaze i genetski modifikovani organizmi. Svakako, nisam pristalica korištenja ovakvih organizama i pogotovo nisam za njihovu masovnu upotrebe ni ja, ali ako uzmem u obzir da smo iskoristili kvasac kako bi preko njega dobili inzulin, baš koristeći genetički inžinjering i na taj način spasili milijarde ljudi, trebamo ipak razmisliti da će se uvećavati i broj stanovnika na našem planetu. Teoretski, nemoguće snabdjeti sve ljude lijekovima i vakcinama koje su uzgojene prirodnim putem, s toga je sigurno i ovaj način jedna od faza snalaženja civilizacije da riješi jako duboke probleme budućnosti. Možemo biti sigurni da će vremenom, civilizacija sve više raditi na novim i naprednijim rješenjima, a do tad nam preostaje da iskoristimo sve ono najbolje što na nauka i tehnologija mogu dati.

Banjaluka.com / Autor: AnaDominik Rodić