Gorka istina o šećeru

Šećer je ozbiljna droga koja izaziva zavisnost na isti način kao alkohol i heroin. Iako je šećer za sve ljude vrlo opasan, ipak ga mnogi mogu povremeno konzumirati u umjerenim količinama bez tragičnih posljedica. No kod osoba koje su razvile ovisnost o šećeru, radi se o vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. Šećer utiče na osjetljivu hemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sistema nagrađivanja. Šećer i drugi brzi ugljeni hidrati, kao i alkohol, utiču na supstance u mozgu koje djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva. Smanjuje spontane osjećaje unutrašnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu zavisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane ili drugog stimulansa.

Šećer se može uporediti sa alkoholom. Mnogi ljudi piju alkohol ali nisu svi alkoholičari. Većina povremeno popije jednu čašu alkohola, i nemaju s tim nikakvih problema. Međutim alkoholičar ne može uzeti samo jednu čašu, alkoholičar gubi kontrolu i pije bez ikakave kontrole. Tako je i sa šećerom – mnogi mogu povremeno pojesti nešto slatko, jedan kolač, jednu krišku torte, jedan red čokolade. Ali onaj ko je ovisan o šećeru ne može uzeti samo jedan red čokolade, taj pojede cijelu čokoladu, cijelu vrećicu bombona, cijelo pakovanje keksa ili čega već drugog.

Zavisnost znači gubitak kontrole nad konzumacijom i apstinencijske krize prilikom uzdržavanja. ”Droga” – bilo da je u pitanju šećer, alkohol, cigarete, narkotici ili drugo, konzumira se u sve većoj mjeri jer je opijatski sistem mozga poremećen i potrebne su sve veće količine za postizanje istog efekta. Konzumaciju ove droge prati nezadovoljstvo, kajanje, anksioznost i obećanje ”nikad više”, ali potreba koja stalno ponovo nastaje jača je od svega. Ovdje se ne radi o ”lošem karakteru” nego o promijenjenoj hemiji mozga!

Ako djeci dok su mala često dajemo šećer, pripremamo u njihovom mozgu podlogu za razvoj drugih zavisnosti u odrasloj dobi zato što se radi o istom opijatskom sistemu.

Šećer je vrlo ozbiljna droga koja može izazvati dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje.

Šećer je otrov koji uništava tijelo na mnoge razne načine a ipak niko ne upozorava o njegovoj štetnosti. Na paketu cigareta stoji natpis ”Pušenje ubija” a šećer nam se nudi na svakom koraku i prisutan je svuda. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima već i tamo gdje ga uopšte ne očekujemo, npr. u ”zdravim” namirnicama kao što su voćni jogurti, pahuljice za doručak, sušeno voće, voćni sokovi i sl. Šećer se dodaje u kečap, majonezu, dresinge za salate, suhomesnate proizvode, začine.

Šećer je takođe i glukozni, fruktozni, škrobni i kukuruzni sirup – jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode. Šećer je takođe u tjestenini, krompiru, hljebu i drugim namirnicama bogatim ugljenim hidratima jer se svi ugljeni hidrati u tijelu pretvaraju u glukozu i izazivaju isto dejstvo na tijelo kao i obični šećer.

Šećer crpi hranjive materije iz našeg tijela. Nagle promjene nivoa šećera u krvi do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera dovode između ostalog i do problema s koncentracijom, umora i povećanog stresa. Šećer podiže nivo stresnih hormona a snižava nivo smirujućih hormona i minerala u tijelu. Sanna Ehdin, nezavisni naučnik sa doktoratom iz imunologije, u svojoj knjizi “Den självläkande människan” navodi koja štetna djelovanja ima šećer na naše zdravlje:

• Povećava krvni pritisak.
• Doprinosi začepljenju žila i srčano-žilnim bolestima.
• Doprinosi povećanju masnoća u krvi.
• Stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u ćelijama i time oštećuje antioksidanse i druge vitalne supstance.
• Povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina.
• Smanjuje iskorištavanje kalcijuma i magnezijuma u organizmu koji su smirujući minerali a nedostatak ovih minerala utiče na loš san.
• Kratkotrajno stimuliše izlučivanje dopamina u mozgu što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu.
• Dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva, ali prekomjerna konzumacija dovodi do suprotnog efekta.
• Djeluje na opijatski sistem u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance protiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do povećanja bolova u tijelu.
• Stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin.
• Doprinosi upalnim procesima i oslabljuje imuni sistem organizma.
• Muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni.
• Žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne.
• Djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva.

Procjenjuje se da je jedna petina stanovništva zapadnih zemalja ovisna o šećeru. Ako volite slatkiše i slatku hranu, i jedete ih puno i često, ako volite tjesteninu, proizvode od brašna i krompira, ako stalno mislite na hranu, tijelo i težinu, vjerojatno ste u ovom ”dobrom” društvu. Ako ste depresivni i teško izlazite iz tog stanja, ako lako kršite vlastita zadana obećanja i odluke, možda je za to kriva vaša – zavisnost o šećeru. Ovo može biti i nasljedno, pa ako su vam roditelji bili zavisni o šećeru ili imali druge probleme sa zavisnošću (alkohol, droge) moguće da ste od njih nasljedili ovu sklonost prema zavisnosti.

Potreba za slatkim takođe je i stvar navike. Ono što tijelo dobija to tijelo i traži pa kad se odviknemo od slatkog okusa tijelo ga više neće ni tražiti. Najučinkovitiji način za oslobađanje od zavisnosti o šećeru je radikalna promjena prehrane i izbacivanje svega što može poticati želju za slatkim ili uopšteno pretjeranu potrebu za jelom. Za ovo nam može pomoći Zelena kura, koju je osmislila Bitten Jonsson, specijalista za bolesti zavisnosti, koja se zadnjih 18 godina posvetila zavisnosti o šećeru.

Zelena kura znači da izbacujemo svu rafiniranu hranu i prehranu baziramo na čistim namirnicama, u svom izvornom obliku: riba, meso, jaja, puno zelenog povrća, orašasti plodovi, maslac, maslinovo i kokosovo ulje. Ovakva prehrana zadovoljava nutritivne potrebe tijela, zaustavlja opsesivno razmišljanje o hrani i dovodi do normalnog odnosa prema jelu gdje jedemo onda kad smo gladni i to količine koje su tijelu dovoljne.

Kad se oslobodimo zavisnosti o šećeru vraća nam se bolje raspoloženje i unutrašnje zadovoljstvo, poboljšava se san, smanjuje rizik od dijabetisa i drugih bolesti, gubi se na težini, smanjuje se rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i poboljšava nam se samopoštovanje.

Možda ovo zadnje zvuči čudno, ali kad jedemo slatko postajemo slabiji. Kao i droge, šećer nas razjeda i stvara prazninu iznutra i sprečava da se osjećamo potpunima, dok čiste prirodne namirnice hrane i osnažuju tijelo te donose bistrinu uma i unutrašnje zadovoljstvo duha.

Izvor: Istine i lazi o hrani