Sutra je Petrovdan: Post, paljenje lila i drugi običaji…

Srpska pravoslavna crkva 12. jula obilježava Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu.

Petrovdanskim slavljem završava se Petrovski post i počinje pričešće vjernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve, ali se i ovaj dan posti, budući da ove godine pada u petak.

Ovaj praznik pomen je na stradanje svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere.

Petar je rođen u mjestu Vitsaida, na obalama Galilejskog jezera, i bio je jedan od dvanaestorice apostola i nerazdvojni Hristov prijatelj i sljedbenik.

“Ti si, Petre, stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju i vrata paklena neće joj ništa moći”, kaže Jevanđelje po Mateju.

Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovijedao je vjeru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, gdje je dva puta boravio. Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sljedbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani. Za vrijeme vladavine imperatora Nerona u progonu hrišćana uhvaćen je i bačen u tamnicu.

Pavle, koji se prije krštenja zvao Savle, rođen je u Tarsu. Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već u sedamdeset drugih apostola.

U mladosti je bio revnosan progonitelj hrišćana, vjere koju su tadašnji Judejci smatrali za jeres. Kada je krenuo u Damask, na putu je sjevnula munja i začuo se glas s neba: “Savle, Savle, zašto me progoniš”, nakon čega je oslijepio. Savle je tri dana bio slijep, ali mu se vid vratio poslije krštenja.

Uzevši ime Pavle, od riječi “paulus” što znači mali, propovijedao je hrišćanstvo na većem području Mediterana. Dvanaest poslanica svetog Pavla čini dio Novog zavjeta.

Pavle je uhapšen u Rimu i bačen u tamnicu. Pogubljen je zajedno sa Petrom. Pavlu je odrubljena glava, a Petar je razapet na krst naopačke. Na ikonama ova dva sveca predstavljaju se zajedno – Petar drži ključeve u ruci, a Pavle mač.

Običaji za Petrovdan

Uoči Petrovdana najstariji ukućanin bere po jedan cvijet petrovca za svakog u kući. Tako namijenjene pobija ih u zemlju gdje ih niko neće ni vidjeti ni dirati. Sutradan, rano, kad ga niko ne gleda, odlazi da pogleda cvjetove. Kome od ukućana cvijet stoji pravo – biće zdrav; kome je klonuo – biće bolešljiv; kome je uvenuo – umrijeće.

Na ovaj praznik ne ide se u polje i ne počinju teški poljoprivredni radovi, a naročito se ne uprežu konji u kola.

Postoji vjerovanje da na ovaj dan sveti Petar dijeli jabuke djeci na onom svijetu. Iz tog razloga razvio se čitav niz običaja među kojima je i ono da u novoj godini prije Petrovdana ne treba jesti jabuke.

Vjerujući u ovo kazivanje, u prošlosti su se mnoge majke koje su izgubile djecu uzdržavale od jedenja jabuka prije Petrovdana, iz straha da zbog toga na ovaj praznik njihovo dijete na onom svijetu neće dobiti jabuku.

Još jedno vjerovanje, naročito rasprostranjeno u Vojvodini, takođe povezuje jabuku i Petrovdan. Onaj ko se na ovaj praznik gađa jabukama, ili ih udara jednu o drugu, priziva grad i vremenske nepogode. Stara, autohtona sorta ranih jabuka koje dozrijevaju oko ovog praznika naziva se “petrovača“, od koje se pravi petrovdanski kolač sa jabukama.

Paljenje lile (velika vatra), sušene kore divlje trešnje ili breze, je stari običaj kojim se prizivalo dobro zravlje stoke i blagostanje u domaćinstvu. Pastiri, obično djeca, bi palili lilu na trgovima i onda krenuli po domaćinskim kućama, u šali prijeteći da će zapaliti staje i košnice ako ne dobiju dar. Domaćice bi ih odvraćale od toga nudeći sir, mlijeko i kajmak.

Vjeruje se da sveti Petar drži ključeve od raja i da je postavio kovača na Mjesec da ga okuje i sačuva za ljude. Nebeska slama (Mliječni put) i nebeski krst (sazviježđe Labuda) pripadaju njemu.

Žene na ovaj dan mijese kolač od jabuka, koji se naziva Petrovača. U pripremi kolača učestvuju i djeca, pa majke ovaj običaj smatraju jednim od najljepših.

Izvor: Banjalučanke.com