Ovako stvarno izgleda smrt: Umro, pa se vratio u život

Smrt je crna praznina, kao kad spavate ali bez snova – samo mrak, kaže muškarac koji je navodno dva puta bio klinički mrtav i sada ima manji strah od smrti.

Smrt je nešto svima zajedničko – iskustvo koje nas očekuje, istovremeno mistično i banalno, ali i ono što je ljude oduvijek istovremeno motivisalo, fasciniralo i plašilo.

Kakav je osjećaj biti mrtav je nešto što se teško može znati. Dok religiozni govore o svojoj viziji života nakon smrti, skeptični odmahuju rukom.

Šta god bilo u pitanju, konkretan i provjeren odgovor se teško može naći, ali jedan muškarac podijelio je sa korisnicima Reddita svoje iskustvo.

On navodi da je dva puta do sada bio mrtav i to po dva minute, prvi put nakon nesreće na motociklu, a drugi put nakon predoziranja analgeticima nakon te nesreće.

Korisnik je takođe priložio dokaze o svom iskustvu, kao i jedan od sačuvanih ljekarskih izveštaja. Navodno je u jednom trenutku ostao bez pulsa, svijesti i funkcije disanja, koji su se povratili tek nakon oživljavanja.

O osjećaju smrti

“Nisam imao pojma, to je bila samo mračna praznina. Nikakvih misli, nikakve svijesti, ničega.
Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.

Jedini razlog zbog kojeg to znam je taj što su me ljekari obavijestili o tome. Da mi nisu rekli, ne bi ni znao da sam umro.”

Crno ništavilo ili je njegov mozak tako samo popunio rupu u sjećanju?

“To definitivno nije bila rupa u sjećanju. Kao kad spavate, a ne sanjate, ne sjećate se ničega. Pa, da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je bilo ništa.”

O osjećaju umiranja

“Prvi put je bilo u sekundama prije nesreće. Iskreno, samo sam mislio “O, j… ga”. Drugi put nisam imao pojma, bio sam u strašnim bolovima i odjednom više nije bilo ničega, jednostavno nije bilo života. Potom sam opet bio budan i u bolovima.”

O tome da li su drugačiji uzroci smrti uticali na drugačije iskustvo

“Oba su iskustva zapravo bila identična. Jedina razlika je što se prije nesreće sjećam jasnije nekoliko sekundi prije smrti. Drugi put sam bio ošamućen od bolova, pa gotovo da nisam bio svjestan svoje okoline.”

O vizijama svjetlosti i drugim svjedočenjima ljudi koji su bili “blizu smrti”

“Mislim da su, u njihovim slučajevima, njihovi mozgovi još uvijek bili aktivni. Mislim da je ono što su iskusili bilo nešto poput sna.”

Kako se osjećao nakon što su mu rekli da je umro

“Prva reakcija je bila “kako je to kul!”. Sada ću moći da kažem prijateljima i poznanicima da sam umro i vratio se. Nakon što me je stvarnost ‘udarila’, počeo sam shvatam koliko je moja situacija bila teška.

Definitivno se manje bojim smrti, znam da nije ništa gora od spavanja. Kad umreš, samo prestaneš da postojiš, nema razloga za brigu…”

O religiji i životu nakon smrti

Uvijek sam bio ateista, ali dio mene se nadao da postoje Bog i nebo, nešto veće od nas. Mislim, ko ne bi želio da ode na nebo. I dalje sam ateista i sada mislim da znam da ne postoje Bog i nebo. Barem ne za mene. Ateista sam, i uvijek ću to biti. Ali, vjerujem da su tuđa vjerovanja njihovo pravo. Ljudi ne bi smjeli da nametaju svoja uvjerenja drugima.”

O nastavljanju života nakon smrti

“Sve što želim da postignem u životu je da se dobro zabavljam i učinim drugima život boljim najviše što mogu. Nakon smrti, jedino što će biti bitno u vezi sa mnom je uticaj koji sam imao na živote ljudi koji su još živi. Nadam se da će moj uticaj biti pozitivan.

Izvor: Express.hr