Odakle običaj kićenja jelke? (Foto)

Novogodišnji praznici su nezamislivi bez kićenja jelke, ali znate li kada se počelo sa ovim običajem i zašto se to radi?

Iako je kićenje drveća upražnjavano tokom zimskih festivala davno prije pojave hrišćanstva, božićno ili novogodišnje drvo je relativno nova pojava.

Čak i u tradicijama koje ne proslavljaju rođenje Isusta Hrista, ukrašena jelka predstavlja novogodišnji simbol i označava novi početak, sreću, blagostanje i obilje. Jelke i ostalo zimzeleno drveće zapravo predstavljaju podsjetnik da nakon zime dolazi proljeće.

Sve je počelo kao paganski običaj

Postoje dvije priče koje se vezuju za nastanak ovog običaja. Prema prvom vjerovanju, Sveti Bonifacije je spasio život djetetu koje su pagani htjeli da žrtvuju tako što je svom snagom sravnio sa zemljom hrast oko koga su se pagani okupili. Na tom mjestu nikla je jela kao simbol Isusovog vječnog života.

Drugo vjerovanje je povezano sa hrišćanstvom. Vjeruje se da su ispred pećine, u kojoj je rođen Isus, bila tri zimzelena drveta. Prvo je bilo kedrovo, drugo bor, a treće jela. Neposredno, po njegovom rođenju, prema legendi, sva tri drveta su se zatresla i pozdravila njegov dolazak na svijet. Kedar je novorođenčetu podario mirišljave iglice, a bor šišarke. Jedino jela nije imala plod, te je zaplakala. Anđeo se smilovao i poklonio joj zvijezdu s neba koju je ona spustila pred Isusa. Iz ove legende dolazi i vjerovanje da se na vrh okićene jelke postavlja zvijezda.

Rimljani su smatrali da u jelkama žive duhovi šuma, a tokom novogodišnje noći oni su ih darivali da bi bili u njihovoj milosti. Oni su kasnije mlade jelke sjekli i donosili kući.

U 11. vijeku u Njemačkoj se za Božić kitila jelka crvenim jabukama. U zapadnoj Njemačkoj ukrašavala se i kolačićima raznih oblika i svijećama, kao simbolom vječne svjetlosti.

U Ameriku je ovaj običaj stigao u 17. vijeku, zahvaljujući Nijemcima koji su naselili te prostore, a u 19. i 20. misionari su ovaj običaj donijeli u Aziju.

Popularnost koju danas ima božićno drvo je zadobilo za vrijeme Martina Lutera, protestantskog reformatora, koji uvodi i običaj kićenja jelki svjećicama.

U Britaniju je ovaj običaj uveo princ Albert, suprug kraljice Viktorije, polovinom 19. vijeka. Nakon toga božićno drvo brzo je osvojilo Evropu i cijeli svijet.

U Srbiji se takođe ovaj običaj pojavio krajem 19. vijeka, najprije kod katolika, a nešto kasnije i kod pravoslavnog stanovništva. Do početka 20. vijeka proširio se po većim mjestima, dok se po selima javlja kasnije.

Ukrasi za jelku kroz istoriju

Jelka se na početku kitila jabukama i orasima, vjerovatno jer simbolizuju dolazak proljeća nakon zime. Ubrzo su počeli da ukrašavaju jelke i drugim voćem, zatim su se odjednom pojavile i šarene trake.

Ukrasi su postajali svetlucaviji što je, u stvari, održavalo ideju da jelka treba da čuva svjetlost u kući jer dolazi Božić koji je praznik svjetla i veselja. Iz ovog perioda potiče i običaj kićenja jelke medenjacima i drugim kolačima u raznim oblicima (zvijezde, zvona, anđeli…).

Tako se običaj kićenja jelke širio u ostale zemlje svijeta, svaka zemlja je imala svoj običaj. Amerikanci su pravili duge lance od kokica, a Britanci od čipke i papira. Ukrasi od olova i duvanog stakla počeli su prvo da se proizvode u Njemačkoj, ali nisu bili svima dostupni.

Eko-stil je danas veoma popularan, a obično su ovakvi ukrasi drveni ili napravljeni od materijala prikupljenih u prirodi, poput grančica, šišarki, suvog cvijeća…

Jelke od recikliranog materijala umjesto prave

Tokom prednovogodišnjih praznika, u prodaji su najčešće mogle da se nađu jelke posječene u prirodi. Već sredinom 20. vijeka ove sječe su zaprijetile da unište šume, zbog čega je širom svijeta pokrenuta inicijativa za sprečavanje ovakve prakse.

Svake godine samo u Sjevernoj Americi proizvede se oko 35 miliona jelki sa busenom, dok se u Evropi proizvede i do 60 miliona stabala.

Najčešće vrste koje se uzgajaju kao novogodišnje drveće su vrste iz porodice jela i smrča. Osim jelki u busenu, posljednjih decenija popularne su i jelke napravljene od različitih recikliranih materijala.

Izvor: Agencije