Da li superheroji gube svoju superiornost?

Izmišljeni likovi vijekovima spašavaju čovječanstvo od zlih sila, ali sa razvojem novih tehnologija oni se bore kako bi ostali relevantni za publiku 21. vijeka. 

“Nije suviše bizarno predvidjeti”, rekao je kreator Supermana Joe Shuster, “da će jednog dana naša planeta biti naseljena Supermenima”.

Sedamdeset tri godine kasnije, svako ko je posjetio bioskop, razgledao prodavnicu igračaka ili pročitao dio novina rezervisanih za kulturu, sada se može slatko nasmijati na ovo proročanstvo iz daleke 1939. godine.

Godine su prošle otkako su superheroji iskočili iz 2D stripova. Danas njihove grimase krase male i velike ekrane, ali postoje i razne igrice proizvedene u njihovu čast, te knjige, čaše i odjevni predmeti.

“Čudesni Spiderman”, koji ponovo pokreće priču o jednom od najizdržljivijih heroja je trenutno u bioskopu i mora da osvoji pažnju gledalaca prije nego što se Batman ponovo vrati na velika platna.

Ali sačekajte sekundu? Čak i ovisnici o stripovima sebi trenutno postavljaju pitanje: “Zar ovdje već nismo bili?” Uostalom, prošlo je samo pet godina otkako je reditelj Sam Raimi zaključio svoju triologiju Spiderman filmova, a i manje od jedne decenije od finalne epizode Joel Schumacherovog Batmana i Nolanove tamne reinterpretacije.

Međutim, Hollywood je sebi obezbijedio sigurnu zaradu shvativši da su superheroji vječna tema koja se nikad neće iscrpiti.

Superherojske priče su oduvijek bile fantazije o štreberima koji postignu svoje želje i postanu mišićavi mladići koji spašavaju planetu. Sedamdesetih, Umberto Eco je otišao korak dalje i predložio da ovi junaci, iz savremenih mitova, prvobitno zadobiju veću svijest o ljudskoj nemoći u industrijskom dobu. Kada društvo oblikuju i služe mašine, Eco je napisao, superheroji moraju “posjedovati nezamislive moći koje prosječan čovjek njeguje, ali ne može zadovoljiti”.

Uz uspon omladinske kulture, u ranim šezdesetim, rodila se sumnja u već određena društvena pravila, a stripovi iz takozvanog srebrenog doba su brzo reagovali na promjene. 1962. godine, Steve Lee svijetu je poklonio Petera Parkera, prvog tinejdžerskog superheroja. Nije slučajno da se priča o Spidermanu pokazala kao manje podložna promjenama od bilo kog drugog superheroja, jer je Spiderman od početka posjedovao “kvalitet” hvalisavosti, ali i prezirao sam sebe.

Po prvi put se priča o superheroju fokusirala jednako na djela koja heroj izvršava, te na način na koji on zadržava svoju titulu. Kada bi zaboravili na radioaktivnog pauka, većina problema s kojima se Spiderman suočava (smrt strica, eventualna smrt njegove djevojke), su posljedice njegove impulsivnosti, arogancije i nesigurnosti.

“Sa velikom moći dolazi velika odgovornost”, čuvena je lekcija koju Parker nauči nakon što ne uspijeva da zaustavi pljačkaša koji ubija njegovog strica, lekcija koja je postala glavni dio priče o superherojima.

Sredinom devedesetih godina, sa rastom informatičkog društva, stvari su se počele mijenjati. Joel Schumacher snimio je Batman filmove sa Valom Kilmerom i Georgeom Clooneyjem, filmove koji očajnički pokušavaju da kompenzuju nedostatak ideološke usmjerenosti sa vizuelnom ekstravagancijom.

Superherojske priče su oduvijek bile o moći i pravilnoj upotrebi sile, međutim zahvatom informacione tehnologije porušile su se razne granice, shodno tome i superheroji su se morali promijeniti.

Bilo je potrebno skoro 20 godina kako bi se ideološke sumnje ovih junaka iz osamdesetih godina prikazale na velikom ekranu. Filmske stvaraoce i publiku privukle su te teme,  jer su im one (cinizam i institucionalne zloupotrebe vlasti) izgledale relevantnije nego ikada.

Kada su se superheroji pojavili sa osvetom, a nakon terorističkog napada na Ameriku, 9. septembra, kostimirani vigilanti pojavili su se na ulicama, a njihove aktivnosti prenijeli su i mediji.

Na grandioznoj skali, Stan Lee je počeo televizijsku seriju putem koje je širom planete tražio ljude sa pravim moćima; čovjeka kojem ujed zmije ne može ništa, čovjeka koji može podnijeti udarac čekićem u glavu…

Na svakodnevnom nivou, ljudske sposobnosti bile su u stalnom porastu. Ja možda nisam u stanju da sladoled topim svojim pogledom, ali uz pomoć Googlea, Microsofta i Applea, sada sa druge strane svijeta mogu vidjeti vašu kuću, mogu u par sekundi naći informacije vezane za događaj iz daleke prošlosti, te mogu pisati na svim glavnim svjetskim jezicima. U sferi bioetike, trenutno se vodi debata o proširenju uma, bilo to kroz pametne droge, računare ili procedure kao što je električna simulacija ili transkranijska strujna stimulacija (TDCS).

Sadašnje ratovanje postalo je dramatično asimetrično, sa tehničkim poboljšanjima koja dopuštaju vojnicima da izvide i napadnu mete iz daljine, pa čak i sa druge strane svijeta. U međuvremenu, članovi Anonimusa usvojili su kao svoj simbol masku Fawkesa nošenu u filmu “V za Vendetu”.

Savremeni superheroji su potonuli ili istrajali, a sve to je zavisilo od toga da li su se prilagodili novim pravilima. Iron Man, kojeg glumi Robert Downey Junior, definisan je kao super arhetip ove generacije. Batman, prvi tehnolog u sferi superheroja, je sada oligarh koji se bori ne samo protiv svoje vječne zabrane ubijanja, ali i protiv privlačnosti tehnologije za špijunažu koju njegova firma proizvodi.

Spiderman je, u svojoj najnovijoj interpretaciji, nadaren tinejdžer koji postaje žrtva eksperimenta na genima. Čak je i Superman izložen promjenama. Čovjek od čelika je beskrajno moćan vanzemaljac koji sadrži vrijednosti male američke zajednice, a potpuno je nesposoban da učini nešto loše. Ovo ga čini pomalo zastarjelim. U budućnosti će se Superman osjećati otuđeno zbog svojih moći i boriće se da pronađe svoje mjesto u životu.

Zaključak je da su u ovo novo doba superheroji bliže zemlji, a mi im, putem napredne tehnologije, idemo u susret.