Rukometaš Borca Mirko Mikić: “Sezona na izmaku kruna karijere”

Već 12 godina je standardni član početne postave, ali zahvaljujući mirnom karakteru nikada nije bio najveća zvijezda. Ipak, dao je nemjerljiv doprinos osvajanju brojnih trofeja, a pogotovo tri posljednje titule prvaka. Riječ je o dokazanom lijevom krilu Borca m:tel Mirku Mikiću, velikom profesionalcu i odličnom igraču, koji je u međuvremenu postao i reprezentativac BiH.

Tri dana poslije odbrane titule Mikić je u razgovoru za “Glas Srpske” sumirao sezonu u kojoj je, prema sopstvenom priznanju, doživio najljepše trenutke u karijeri. Počećemo od finala protiv Izviđača.

“Stvarno nije bilo lako, jer su sve tri utakmice bile guste. Oni imaju stvarno perspektivan tim i ukoliko ostanu na okupu, biće vrlo ozbiljna ekipa. Oni su uz nas najozbiljniji klub, imaju najbolji rad sa mladima i svake godine lansiraju nekoliko novih igrača koji kasnije prelaze u najveće klubove Evrope. Ipak, presudio je naš kvalitet u finišu mečeva. Možda zvuči prepotentno, ali odigrali smo onoliko koliko nam je trebalo, a da nismo pauzirali mjesec i po poslije završetka SEHA lige, sigurno bismo i ubjedljivije došli do titule.”

Pomenuli ste regionalnu ligu, da li ste zadovoljni rezultatima u ovom takmičenju?

“SEHA liga je priča za sebe. To je takmičenje na mnogo višem nivou. Ekipe su bolje organizovane, igrači razmišljaju samo o rukometu, a nama su misli bile usmjerene i na druge stvari. Ipak, to je prije svega veliko iskustvo za mlađe igrače, koji za razliku od nas iskusnijih imaju sreću da karijeru počinju mečevima protiv Vesprema, Zagreba i Vardara, dok smo mi morali da se probijamo sa “beton” liga. Možda smo mogli osvojiti još poneki bod, ali nismo se obrukali. Trenerski tandem Igor Rađenović – Aleksandar Međedović uradio je veliki posao, igrali smo lijep rukomet, a, uz to, ni protiv koga se nismo osramotili.”

Sezona još nije završena, pošto vas očekuje završni turnir Kupa i šansa da i u ovom takmičenju osvojite treći uzastopni trofej?

“To bi bio šlag na tortu. Ponovo nam je protivnik Izviđač, a bilo bi lijepo da Banjaluka dobije organizaciju završnog turnira i da pred našim navijačima, nadam se, podignemo još jedan trofej.”

Gotovo svi znaju da je Borac u velikim finansijskim problemima, ali ste sezonu priveli dostojanstveno i pobjednički?

“Rezultati još više dobijaju na značaju ako se zna kakva je situacija u klubu. Prije nekoliko godina finansijski smo mnogo bolje stajali, odjednom je sve puklo i u posljednje tri godine zaista je teška situacija. Duguje nam se puno, plate kasne ni sam ne znam koliko. Međutim, prije početka sezone mi igrači smo sjeli i dogovorili se da ćemo izgurati do kraja. Imamo obavezu i prema mladima da ih izvedemo na pravi put i učimo ne samo rukometu nego i životu.”

U sezoni na izmaku imali ste priliku da nastupite i na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Čega se posebno sjećate sa SP?

“Imam odličan odnos sa selektorom BiH Draganom Markovićem, sa kojim se odlično slažem još iz vremena kada je bio trener Borca. Prepoznao je moj rad, dao mi šansu kada je možda i nisam zaslužio igrama, pošto sam cijele sezone imao problema sa povredom leđa. Nastup na Svjetskom prvenstvu smatram krunom karijere. Ipak je to smotra najboljih rukometaša svijeta i imaću o čemu da pričam mlađima i kada završim karijeru, a prvi gol na Mundijalu protiv Hrvatske pamtiću cijeli život.”

Kako ste odlučili da cijelu karijeru provedete u Borcu, da li je bilo ponuda koje ste odbili, a kasnije se pokajali?

“Iskren da budem, nisam imao ponudu koju nisam mogao da odbijem. Nisam želio da odem u inostranstvo pošto-poto, da igram u klubu lošijem od Borca i bukvalno preživljavam od plate. Kako je vrijeme odmicalo, odomaćio sam se, volim ovaj klub i ne kajem se što sam mu dao najbolje godine karijere, jer pamtim mnogo lijepih trenutaka. Proživio sam nešto što vjerovatno ne bih nigdje drugo i stekao mnogo prijatelja za cijeli život.”

Tokom 12 godina sigurno imate mečeve koje pamtite. Koji su to?

“Bilo je stvarno velikih utakmica, tri posljednje godine bile su rezultatski sjajne. Pamtim i mečeve u evropskim kupovima pred punim tribinama “Borika”, kao i utakmicu protiv Zagreba u SEHA ligi kada je njihovom igrom dirigovao Ivano Balić. U sjećanju su mi ostali i porazi, jer su mi neki od njih teško pali. Trudim se da se sjećam samo najljepših trenutaka, a posljednjih godina, na sreću, bilo ih je stvarno mnogo.”

Svi znaju za Borac

Tokom Svjetskog prvenstva uvjerili ste se da i u Kataru znaju za Borac. Koliko je ostatak svijeta upoznat sa istorijom kluba iz Banjaluke?

“Uvjerio sam se da je Borac stvarno brend. Nema igrača ili trenera koji nije čuo za Borac, Abasa Arslanagića, Nebojšu Golića, Zdravka Belog Rađenovića, Mladena Bojinovića i druge asove. To je zasluga naših prethodnika, koji su proslavili ime ovog kluba i još jednom apelujem na sve koji mogu da pomognu Borcu jer je to istinski ambasador Banjaluke i Republike Srpske.”

Najbolji saigrači

Igrali ste sa mnogo kvalitetnih igrača, koji su na Vas ostavili najjači utisak?

“Od svih sa kojima sam igrao, izdvojio bih četvoricu. To su moji sadašnji saigrači Branislav Obradović, Ratko Nikolić i Srđan Trivundža, kao i legenda Nebojša Golić. Trivundža i on shvataju rukomet na drugačiji način, klasa su za sebe, veliki majstori ove igre i stvarno je milina biti sa njima na terenu.”

Mladi

Borac je uvijek bio poznat kao fabrika mladih igrača. Koji momci su sada najtalentovaniji?

“Nisam vidio talentovaniju generaciju od momaka koji su prošle godine priključeni prvom timu. Ne želim da umisle da su već veliki igrači, ali stvarno imaju sve predispozicije. Fizički su dominantni, treniraju sjajno, imaju veliku volju, a i sreću da uče od velikih igrača. Izdvojio bih mog kolegu po poziciji u timu Marka Ćeranića, ali ni ostali ne zaostaju mnogo. Zbog njih Borac ne mora da brine za budućnost.”

Izvor: Glas Srpske