Genije koji je odbio NBA ligu: Kako su Krešimir Ćosić i Dragan Kapičić prevarili Amerikance (Video)

Krešimir Ćosić je jedan od najboljih jugoslovenskih igrača svih vremena, a poznat je po svojoj genijalnosti koja nije znala za granice košarkaških terena. 

Saigrači su uživali u razgovorima sa njim, pa otud i ne čudi što balkanska javnost s nestrpljenjem očekuje objavljivanje njegovih memoara. Ana Ćosić, kćerka legendarnog centra Zadra, sakupila je njegove autobiografske zapise koji će biti objavljeni sredinom maja.

Ona je otkrila kako je uspio da prevari univerzitet “Brajgam jang” da zna engleski, a u tome mu je pomogao Dragan Kapičić, legendarni košarkaš Crvene zvezde i godinama kasnije predsjednik Košarkaškog saveza Srbije. Kapičić i Ćosić su bili cimeri u reprezentaciji, a kasnije postali i kumovi, piše Večernji List.

“S obzirom na to da se on uoči dolaska dopisivao s “Brajgam jangom” preko Kapičića, oni su mislili da stiže neko ko odlično govori engleski, a on koji nije znao više od “hello” (zdravo) i “goodbye” (doviđenja). Prilično se iznenadio kada je saznao da su konzumacija i najmanjih količina duvana i alkohola strogo zabranjeni. Da je tati košarka postala posao izgubio bi se gušt, a on nije htio da bude rob svoga najdražeg sporta” – rekla je Ćosićeva kćerka Ana u intervjuu za “Večernji list”.

Ćosić je bio na korak od toga da postane prvi strani igrač u istoriji NBA lige jer su ga 1972. godine draftovali Portland Trejblejzersi. Visoki centar je, ipak, imao nešto drugačije planove zbog kojih je svjesno propustio priliku da uđe u istoriju najkvalitetnije lige svijeta.

“Da sam to prihvatio, postao bih prvi stranac koji nastupa u NBA ligi, no budući da me profesionalna košarka nije zanimala odlučio sam da ostanem na fakultetu i da završim studije. Zamisli, potpišem ugovor, kupim ranč, oženim se, zaradim novac, dobijem djecu Džona i Juliju… A ako ću po mormonskom, onda bih ih imao sedam do trinaest… Pa onda bih morao da kupim još veću kuću i da se preselim na vrh neke planine… I sve to dok gledam i razmišljam – da sam barem na moru. Ipak više volim konkretne stvari, pa sam ocijenio da je bolje da se nakon studija vratim kući” – govorio je Ćosić.

Interesovanje NBA klubova nije nestalo, iako ih je Ćosić redom odbijao. Jednostavno svi su u njemu vidjeli veliki potencijal i poimanje igre koje je ispred njegovog vremena.

“Na sve ponude profesionalaca odgovarao sam na isti način: sve sam odbio. Nikako nisam mogao prihvatiti profesionalizaciju u kojoj bi isključivo novac upravljao mojim životom i bićem. Nisam htio da čitav život podredim košarci i biti samo košarkaš. Bilo mi je jasno da život ima mnogo šire, dublje i više dimenzije od igre, a da je čar igre u pravom, a ne u kupljenom nadmetanju. Tako sam rano odlučio da novac, slava i taština ne smiju da mi znače ništa. Igram, živim i u tome ću uspjeti.”

Ćosić je posebno ponosan na 14 medalja sa velikih takmičenja koje je osvojio sa reprezentacijom Jugoslavije. Osvojio je zlato (1980. godine) i dva srebra (1968. i 1976. godine) na Olimpijskim igrama, te dva zlata (1970. i 1978. godine) i dva srebra (1967. i 1974. godine) na Svjetskom prvenstvu.

Sa Evropskih prvenstava je donio sedam medalja od čega tri zlata (1973, 1975, 1977. godine), tri srebra (1969, 1971. i 1981. godine) i jedinu bronzanu medalju u kolekciji koju je osvojio u Italiji (1979. godine). Ovaj niz upotpunjuje i zlato sa Mediteranskih igara u Tunisu 1971. godine, pa jedino Sergej Bjelov ima više medalja sa reprezentativnih takmičenja od njega (15). Veći dio karijere je proveo u Zadru, a danas njegovo ime nosi najveća dvorana u ovom gradu. Pored Zadra nosio je još dresove BJU Kuguarsa, Olimpije, Virtusa iz Bolonje i Cibone sa kojom je osvojio Kup pobednika kupova 1982. godine.

Ćosić je preminuo sa nepunih 47 godina, 25. maja 1995. godine nakon kratke bolesti od raka limfoma, a sahranjen je na groblju u Zagrebu.

U memoarima koje je napisao Ćosić je objasnio zašto je odlučio da promijeni vjeru i obrazložio šta ga je zapravo privukla da postane mormon.

Mormoni su dosljedni u samosavladavanju, a žive u čvrstim, homogenim porodicama s mnogo djece. Odbijanje droge, alkohola, cigareta, kafe, pa čak i čaja, kao i visoki nivo higijene i smisao za organizaciju društvenog, proizvodnog, prosvjetnog i sportskog života učinio ih je otpornima na mnoga zla društva. Smirenost koja je zračila s njihovih lica i disciplinovanost na koju sam nailazio na svakom koraku pokrenuli su u meni, dotad sklonom svojeglavosti i pomalo anarhičnom avanturizmu, pa i drskoj prkosnosti i silovitosti, niz pitanja.

“Sve mora da se kanališe i opravda. Ja sam u svoj američki tim donio kućni vaspitanje, ali sam znao da isprovociram publiku, stadion i sudije. Znao sam kad da padnem na terenu i da se dignem kad želim. Kad ti krv ide na nos i samo se digneš, okreneš se prema istoku i obrišeš se. To ti je kao da si bika pustio u arenu. Navijači polude i sudija više ne sme da sudi protiv tebe. Time sam ih sve zaprepastio jer sam radio ono što nikad pre nisu vidjeli. No, kao stranac djeluješ šarmantnije i sebi možeš da dopustiš neke stvari koje drugi ne smiju” – govorio je Ćosić.

Josip Đerđa je nekadašnji saigrač legendarnog centra koji je tri puta privođen na saslušavanja jer je bio član mormonske crkve. Đerđa je govorio o tome šta se dešavalo po povratku Ćosića iz Sjedinjene Američke Države.

“Velika se hajka digla na Ćosića kad se otkrilo s kakvom se “prtljagom” vratio iz SAD-a. O njemu i njegovom propovijedanju pričalo se na svim mogućim mjestima, od mesnih zajednica, komiteta, instituta, svih mogućih institucija i partijskih ćelija, pa sve do boračkih veterana iz II svetskog rata. Ćosića nisu nikad priveli, imao je preveliku harizmu, ali su ga beskrajno anatemizirali, vrlo je brutalno proteran iz Zadra, s optužbama da je nesposoban i da je lopov, da je ukrao 800.000 maraka. Otišao je u Olimpiju u Ljubljanu pod okrilje jednog od najjačih ljudi u Jugoslaviji, Staneta Dolanca koji ga je uzeo u zaštitu” – rekao je jednom prilikom Đerđa.

Izvor: Sport.blic