Borac podbacio u gostima, Radnik kralj remija

Sezona 2012/13. u Premijer ligi BiH ostaće upamćena po tome da su fudbaleri banjalučkog Borca četvrtu uzastopnu godinu izborili plasman na međunarodnu scenu, ali neće ponovo zaigrati u Evropi, jer od Drugostepene komisije za licenciranje FS BiH nisu dobili licencu.

Naime, Banjalučani su izmirili sva dugovanja igračima za 2012. godinu, ali su po mišljenju administrativaca FS BiH probili rokove, tako da su ostali bez ovog “vrijednog papira”. Nisu pomogle ni žalbe, ni pismo UEFA, tako da će umjesto “crveno-plavih” u kvalifikacije za Ligu Evrope ni kriv ni dužan mostarski Zrinjski, koji je sezonu završio na devetom mjestu.

Banjalučani su jesen završili na sedmom mjestu, ali uprkos svim problemima u klubu na proljeće zaigrali bolje i stigli su do treće pozicije. Nju su izborili u posljednjem kolu savladavši u Gabeli GOŠK sa 2:0 čime su rivala poslali u niži rang takmičenja. Nažalost, ispriječila se administracija i Borac je ostao bez zasluženog na terenu. Međutim, to nisu jedini problemi koji muče čelnike kluba sa Gradskog stadiona. Nagomilani dugovi iz ranijeg perioda i sve češće blokade računa onemogućavaju normalno funkcionisanje kluba, koji je 11. maja proslavio 25 godina od osvajanja Kupa Jugoslavije, jednog od najvećih uspjeha “crveno-plavih”.

Od pet klubova iz Republike Srpske druga po plasmanu bila je Slavija iz Istočnog Sarajeva. Ekipa koja je bila hit jeseni i prvi dio sezone završila na četvrtoj poziciji na proljeće, igrala je znatno lošije i zato ne treba da čudi što je plasman bio lošiji od očekivanja svih u klubu. Ekipu je na polusezoni napustio trener Vlado Čapljić, doveden je iskusni Milomir Šešlija, ali očito da se to nije pokazalo kao pravo rješenje i zato je proljeće bilo znatno lošije od jeseni.

Stepenicu niže, na osmoj poziciji završio je trebinjski Leotar. Kada se zna kakva je situacija ovog proljeća vladala na “Policama” više se i nije moglo. Klub je funkcionisao bez uprave, a igrači i stručni štab su praktično bili prepušteni sami sebi. Sva dešavanja u hercegovačkom klubu trebalo bi da budu alarm svima kojima je Leotar u srcu da se trgnu i u ovoj ljetnoj pauzi nešto promijene, jer je sigurno da na ovakav način klub više ne može funkcionisati.

Rudar Prijedor je prvi dio sezone završio na devetom mjestu, ali je u nastavku prvenstva igrao znatno lošije i praktično do posljednjeg kola strahovao za opstanak. Trku je završio na 11. mjestu, koje je obezbijedio u Srebreniku u 30. prvenstvenoj rundi savladavši “fenjeraša” Gradinu sa 2:0. Sva proljećna dešavanja “rudarima” bi trebalo da budu dobra opomena da se tokom ljeta prestroje da ne bi ponovo došli u sličnu situaciju.

Pred početak sezone u bijeljinskom Radniku, koji je se vratio u bh. elitu, samo su razmišljali o tome da obezbijede opstanak i u tome su uspjeli. Istina, grčevita borba je trajala bukvalno do samog finiša sezone, ali u redovima semberskog premijerligaša ipak imaju razloga za zadovoljstvo.

Ono što može da obraduje sve ljubitelje fudbala u našoj republici je činjenica da niko nije ispao iz elite i da će u sezoni 2013/14. od 16 premijerligaša njih šest biti Srpske.

Naj, naj, naj…

U sezoni 2012/13. postignuto je 560 golova (u prvom dijelu sezone 263, u drugom 297), što iznosi 18,67 po kolu, odnosno 2,33 po utakmici. To znači da su golovi postizani svakih 38 minuta i 34 sekunde. Najviše golova postignuto je u 26. kolu, kada su se mreže tresle 27 puta (3,38 po susretu), a najmanje u prvom, 13. i 21. kada je postignuto samo po 11 pogodaka (1,38 po meču). Najubojitiji napad ima vicešampion Sarajevo čiji su strijelci bili precizni 52 puta, odnosno 1,73 puta po meču ili svakih 51 minuta i 55 sekundi. Najmanje golova postigao je “fenjeraš” Gradina, samo 17, odnosno 0,57 po susretu ili svakih 158 minuta i 49 sekundi.

Najmanje golova primilo je Sarajevo, 19, odnosno 0,63 minuta po utakmici ili samo svakih 142 minuta i šest sekundi. Najviše pogodaka primili su golmani Gradine, čak 57 ili 1,9 po meču, odnosno svakih 47 minuta i 22 sekundi.

Najviše pobjeda ostvario je šampion sarajevski Željezničar, 20, a najmanje Gradina samo jednu. Tim sa “Grbavice” i Sarajevo poraženi su samo po četiri puta, dok je četa iz Srebrenika 23 puta teren napuštala pognute glave. Najmiroljubiviji je bio bijeljinski Radnik sa 11 remija, a najmanje neriješenih rezultata imali su Željezničar, Široki Brijeg, mostarski Zrinjski, Rudar Prijedor, Zvijezda Gradačac i Gradina, po šest. Na svom terenu najbolji učinak imalo je Sarajevo sa 41 bodom (13 pobjeda i dva remija), a najslabiji Gradina sa samo osam bodova (jedna pobjeda, pet remija i devet poraza). Najuspješniji gost je Željezničar sa 29 bodova (devet pobjeda, dva remija i četiri poraza), a najlošiji Gradina sa jednim bodom (jedan remi i 14 poraza). Novi šampion bio je najbolji u oba dijela prvenstva, u prvom je osvojio 35 (11 pobjeda, dva remija i dva poraza), a u drugom 31 bodova (devet pobjeda, četiri remija i dva poraza). Domaće ekipe su na 240 utakmica ostvarile 127 pobjeda, 63 remija i 50 poraza iz gol-razliku 355:205.

Izvor: Glas