Prijatelja ne bismo trebali vezati

Svi mi koji imamo psa, pa čak i ako nemamo, znamo da su to  prirodno društvena bića koja traže interakaciju sa ljudima, ali i sa drugim životinjama.

Šta se dešava kada psu zabranimo to?

Iako su razlozi držanja psa na lancu različiti od ljudi do ljudi (neki nemaju adekvatno dvorište/ogradu, neki se boje za živinu ili djecu, neki su jednostavno navikli), ipak svima im je zajednička nedostatak svijesti o tome na koje načine se sve to negativno odražava na psa i ostavlja trajne posljedice po njega.

Takvo sputavanje po psa ostavlja fizičke i psihičke posljedice.

Inače prijateljski i miran pas, kada ga, stalno držite vezanim, postaje nervozan, nesrećan i često agresivan. Tako zavezanom psu može da se desi da mu se ogrlica usječe u vrat. Često ih drugi psi ili čak i ljudi mogu napasti i maltretirati. Takođe, oni su ponekad zanemarivani od strane vlasnika, neredovno hranjeni, desi se da se zdjelice sa vodom prevrnu, te se počesto nikada (ili skoro nikada) ne vode kod veterinara. Nije nepoznanica i to da im se kućica, i(li) boks ne čiste redovno, pa tako oni borave sa svojim izmetom i fekalijama.

Zbog toga što su vezani često nemaju adekvatan prostor za skrivanje usljed vremenskih nepogoda: snijeg, vjetar, velike vrućine itd. Za vrijeme snježnih oluja vezani psi često nemaju prigodan zaklon, kao ni za vrijeme velikih vrućina.

Sve navedeno najčešće dovodi do agresije pasa, te nije čudno što se oni tako i ponašaju. Kao i svakom drugom biću, tako je i psu potrebna sloboda i određen prostor za ispoljavanje fizičke aktivnosti.

Zakon u Bosni i Hercegovini o vezivanju pasa

Zakon koji propisuje zabranu dugoročnog i intezivnog držanja psa na lancu kod nas ne postoji. Od zakona postoji jedino to na koji način se treba držati pas na lancu. Pročitajte detaljno ovdje.

U Hrvatskoj od 2016. godine postoji zakon koji zabranjuje dugoročno i intezivno držanje psa na lancu, ali nažalost taj zakon nije toliko primjenjiv u praksi. Dokazi za to su bili skorašnji veliki zemljotresi u Petrinji gdje su nadležni obilaskom urušenih domaćinstava zaticali mnoštvo zavezanih pasa, koji su danima čekali da neko dođe i da im donese hranu i vodu.

Nijedno živo biće ne smije da pati i da živi u nehumanim uslovima

Kontaktirali smo banjalučko Udruženje Kerber, koje se duži niz godina bavi zaštitom prava životinja, da vidimo šta oni misli o ovom zakonu.

“Nažalost, dozvoljeno je držanje psa na lancu. A, mnogi zakoni i kazne, koje su propisane, slabo se ili skoro nikako, sprovode u praksi. Teba mijenjati svijest građana, treba što više sprovoditi edukacija, jer nijedno živo biće ne smije da pati i da živi u nehumanim uslovima.”

Na kraju možemo zaključti da zakon, koji bi detaljno propisao odnos prema ljubimcima ne postoji, a ono što postoji ne govori dovoljno, jasno i precizno o tome.

Bez obzira na to šta zakon kaže, ljudi će se često ponašati onako kako su oni navikli. Zato je potrebna edukacija ljudi, pogotovo ljudi u ruralnim sredinama, o prednostima, ali i manama ovakvog ponašanja prema čovjekovom najboljem prijatelju!

Sljedeći put kada zavežete psa i kada ga čujete kako cvili, sjetite se šta vama znači sloboda.

Niko nikoga ne tjera da ima psa, pa ako niste sposobni da psu obezbijedite sve ono što mu je potrebno za normalan i uslovan žvot nemojte ga ni držati.

Ostavite te pse azilima, organizacijama i Udruženjima, koji se bave zaštitom prava životinja, a oni će već nekako pronaći način da se adekvatno brinu o našim najboljim prijateljima!

Banjaluka.com / Autor: Jelena Popović / #FirstStep 2021