Kako izabrati ljubavnog partnera?

Da li razumom ili srcem?

Ako izaberete razumom i ne slušate srce, ono će vas boljeti i neće moći da voli. Odreći ćete se važnog dijela svog bića i oduzeti sebi radost i životnu energiju.

Ako izaberete srcem rizikujete da ono bude slomljeno. Srce, kao simbol svih naših osjećanja, je kao kompas- vodi nas tamo gdje želimo da budemo. Problem je u tome što kompas može da bude pokvaren. Srce može da bude zbunjeno različitim zabludama o nama samima, drugim ljudima i ljubavnim vezama. Srce može da usklikne „Da! To je to!“ kada intuitivno prepozna nekog ko će odigrati ulogu u našem životnom scenariju i potvrditi nam uvjerenje da nismo dostojni ljubavi.

Idealno je kada razum i srce sarađuju. Kada dozvoljavamo sebi da osjećamo, ali preispitujemo svoja osjećanja, razmišljamo o sebi i drugima.

Ljubav je neophodan sastojak ljubavne veze, ali nije dovoljan i nije garancija da će veza trajati i da će partneri skladno funkcionisati. To što prema nekom osjećate ljubav, i što vam je ljubav možda uzvraćena, nije garancija da će odnos trajati cio život. Šta je garancija da će odnos trajati cio život? Koliko je meni poznato, tako nešto ne postoji.

Ono što smanjuje vjerovatnoću greške i povećava vjerovatnoću pravilnog izbora je svijest o tome šta nam je važno i potrebno, koje su naše životne vrijednosti i životni ciljevi.

Ako želimo da nas srce vodi ka mirnoj luci a ne na opasne hridi, važno je da ga prvo mi sami upoznamo.

Ili, kako bi nas posavjetovao Frensis Bejkon, „budimo iskreni prema sebi kako ne bismo bili lažni prema drugima.“ Ruso bi klimnuo glavom i dodao „ostaće nam nepoznato tuđe srce, ako ne otkrijemo prvo svoje sopstveno.“

Niče bi se nadovezao sa „brakovi su nesrećni ne zbog nedostatka ljubavi nego zbog nedostatka prijateljstva.“

Ono što čini vezu stabilnom, trajnom i ispunjavajućom su zajedničke vrijednosti, interesovanja i životni ciljevi. Ako jedna osoba putuje za Novi Sad a druga za Niš, neće moći da putuju zajedno, koliko god se voljeli.

Na pitanje kakva ljubavna veza treba da bude ne postoji jedan tačan odgovor. Ne postoje norme za ljubav. Dobra veza je ona u kojoj su oba partnera zadovoljna i mogu da budu to što jesu.

Da bismo izabrali partnera koji nam odgovara potrebno je da znamo šta je to što nama odgovara, šta nam treba i šta nam je važno.

Evo nekoliko pitanja koja mogu da posluže kao inspiracija za dalje traganje za vašim ličnim tačnim odgovorima.

Kako volite da provodite slobodno vrijeme?

Šta je to u čemu uživate?

Koliko vam je umjetnost važna u životu?

Da li i kako volite da se rekreirate?

Koliko vam je važan lični razvoj?

Da li vam je važno da vam ljubavni partner bude i prijatelj?

Šta za vas znači ljubav?

Da li volite da putujete? Ako da, na koje destinacije i u kakvim aranžmanima?

O čemu volite da razgovarate?

Da li volite da ste stalno okruženi ljudima ili su vam potrebni i periodi samoće?

Koliko vam je posao važan u životu? Da li je to oblast koja vam je veoma važna ili samo nešto što se mora da bi se zaradio novac?

Da li želite djecu?

Kakvi su vaši religiozni/duhovni stavovi?

Da li vam je vjernost važna u ljubavnom odnosu?

Koliko je seks važan za vas?

Traganje za ljubavnim partnerom i građenje zadovoljavajuće ljubavne veze su procesi za koje su potrebni vrijeme i posvećenost. Ako sve ovo što ste pročitali za vas ima smisla, predlažem vam da redovno pišete, samo za sebe, sva pitanja koja se tiču partnera i veze i sve odgovore koji vam padaju na pamet. Kada ih vidite zapisane biće vam lakše da ih preispitate i eventualno korigujete, i na taj način se u značajnoj mjeri pripremite da nekom budete ljubavni partner u ljubavnoj vezi u kojoj ćete oboje uživati. I ko zna, možda postati jedno drugom i životni partneri.

Izvor: Nezavisne novine