8 stvari koje možemo naučiti od Kineza

Filip Manja je u rodnom Beogradu diplomirao kineski jezik i književnost, a tokom studija se zainteresovao za kinesku medicinu.

 Kada je prvi put boravio u Kini, 2007. godine, upoznao se sa kineskim vještinama ćigongom i taiđićuenom, a tri godine kasnije se vratio u najmnogoljudniju zemlju na svijetu da pronađe učitelja s kojim bi ih savladavao, kao i kinesku medicinu. Tada je, kako kaže, nezaboravnih osam mjeseci proveo pod krovom sa starim majstorom Duanom Zhiliangom, kao njegov lični učenik, tokom kojih je odlučio da život posveti izučavanju kineske medicine.

Tako je 2012. godine upisao zvanične petogodišnje studije na Fakultetu za kinesku tradicionalnu medicinu u gradu Tjenđinu, nedaleko od Pekinga, gdje i danas, na kineskom jeziku, izučava tamošnju drevnu medicinu. Tokom boravka u Kini je, kaže, naučio mnogo toga, ali taj put znanja nema početak i kraj, već se stalno nadograđuje. Dosadašnje iskustvo je iznjedrilo nekoliko stvari za koje kaže da na njima svakodnevno možemo učiti od Kineza.

FOKUS I UPORNOST

Ako nešto rade, Kinezi su potpuno u tome, svom pažnjom, i ne postoji ništa što će im je odvući. Ako imaju neki daleki cilj, svaki njihov potez biće na ovaj ili onaj način usmjeren na ostvarenje istog, makar on bio i decenijama daleko.

“Prijatelj mi je nedavno pričao kako je čitao članak o kineskoj porodici koja je želela da se iseli iz Kine u Ameriku. I pošto direktno iseljenje nije bilo moguće, oni su nekoliko godina proveli na nekom malom ostrvu u Polineziji, nakon čega su uspeli da se dokopaju Amerike. Kada sam to čuo pomislio sam: ‘Da, to su Kinezi'”, pojašnjava Manja.

Prisjeća se i situacije iz 2007. godine, dok je kao bezbrižni student u Pekingu sjedio na stepeništu fakulteta i sa drugarom ispijao kinesko pivo, a ispred njih je jedna djevojka učila da vozi bicikl.

“Zavrtela bi jednom pedalu i sekund kasnije bi se dočekala obema nogama na zemlji. I opet tako. I opet tako. Bila je samo tri-četiri metra udaljena od nas, tako da smo gledali levo-desno kako napreduju njeni prvi pokušaji vožnje bicikla. U početku je bilo pomalo smešno, nakon nekog vremena je postalo simpatično, a sat i po kasnije smo joj se divili”, govori on.

SKROMNOST

“Uvećaj stvari i umanjićeš ih. Umanji stvari i uvećaćeš ih”, kaže nam Lao Ce. Skromnost je među Kinezima oduvijek visoko vrednovana i ona je ostala jedna od vrlina koju nisu napustili ni danas, i pored tektonskih promjena u modernom kineskom društvu. Ranije su u kineskom jeziku postojale čak i riječi za “ja” u skromnom obliku.

“Kinez će uvek gledati da umanji svoje zasluge, a uveća tuđe. Kada nazdravlja uz piće, trudiće se da vrh njegove čaše bude na nižem nivou od vrha čaše onoga s kim nazdravlja, da bi time pokazao kako je on na nižem nivou”, pojašnjava Manja.

POŠTOVANJE STARIJIH, POŠTOVANJE  UČITELJA

Profesori, ljekari, sportisti, ljudi koji su nešto postigli, ljudi sa znanjem i iskustvom, krajnje su poštovani u kineskom društvu.

“Prelepo je videti kako ove duboko ukorenjene konfučijanske vrednosti i dalje žive, a to se najbolje vidi kada se nalazite u grupi učenika nekog priznatog lekara ili učitelja borilačkih veština”, kaže ovaj Beograđanin.

PODRŽAVANJE DRUGIH

Manja kaže da Kinezi ako se na bilo koji način kreativno izrazite – riječju, pjesmom, igrom, slikom… nikada neće reći: “Ma to je glupo, vidi ga.” Uvijek ćete dobiti podršku i oni će vam se priključiti u tome što radite. Onako kako to rade djeca!

STAROST NIJE BOLEST

Kina je raj za penzionere. Već samo pominjanje penzionerskih dana u nama budi kakve asocijacije? Daljinski u rukama, džangrizanje mladima, u najboljem slučaju šah u parku. Kineski penzioneri su daleko kreativniji i srećniji. Ujutru u parkovima ili u toku dana i uveče na trgovima, svuda ćete vidjeti grupice starijih ljudi koji pjevaju, igraju, sviraju, razgibavaju se ili samo lupkaju po tijelu da pospješe cirkulaciju.

“Svom tati sam rekao da ću ga odvesti u Kinu da tamo provede penzionerske dane. Velika želja mi je da jednog dana napravim dokumentarac o životu starih ljudi u Kini, zapravo, sakupljanje materijala je već u procesu”, ističe Manja.

URAVNOTEŽENI OBROCI NA VRIJEME

Kinezi doručkuje ujutro oko sedam-osam časova, ručaju u 12-13, a večeraju oko 18 časova. Tamo, za razliku od nas, nema obroka koji se sastoji samo od velikog komada mesa! Povrće dominira, a meso je isjeckano u komadiće. Još nešto: kada jedu, pričaju o hrani. To je običaj u kojem Kinezi uživaju tokom svakog obroka – komentarišu jela i ukuse, a to je sjajan način da se um fokusira na sam proces jedenja, na taj trenutak.

VJEŽBANJE U CILJU ZDRAVLJA

Z-d-r-a-v-lj-a! Ne mršavljenja, ne zategnutog tijela, ideja o svom ili idealnom izgledu, ne maksimalnog iscrpljivanja da bi se obeznanio nakon stresnog dana na poslu. Oni vježbaju da bi bili zdravi. Nema grča na licu od, recimo, 25 kilometara džoginga – Kinezi su za brzo hodanje, lagano trčkaranje, fluidne pokrete, istezanje. Cilj je da se pokrenu krv i energija, stimuliše rad unutrašnjih organa, istegne tijelo, ojačaju tetive i mišići.

ĆIGONG I TAIĐIĆUEN

Tradicionalni sistemi statičkih i dinamičkih vježbi u cilju unapređenja fizičkog i mentalnog zdravlja, bolja fokusiranosti uma i sticanja posebnih vještina.

“To su najlepše i najkorisnije vežbe koje možete raditi svojim telom i duhom. Dragocena

Izvor: Nezavisne