Igor Kuvač: “Najviše me život inspiriše!”

Objavljeno: 15. 3. 2012 u 15:05h

Čitali ste nekada kolumne Igrovanje? Svidjeli su vam se izrazi virtuozna virtuelnost, mrazna šara na prozoru, paralelno, uživo i mnoge druge? Njegova najnovija kolumna savršeno odražava raspoloženje ovog nadolazećeg godišnjeg doba koje svi jedva čekamo… Pitate se ko je on iza portala?

Igor Kuvač

Autor tekstova kolumne portala Enterijer.ba, esejista i prije svega esteta istančanog ukusa, dopustio nam je da se uvučemo u srž njegove inspiracije i otkrio same početke svog stvaranja. Kako je i zašto postao kolumnista, koja je, u stvari, njegova prva ljubav, i čime je isprovocirao publiku da čita njegove tekstove, zaključićete sami čitanjem kroz tekst. Ali, onu suštinu i draž jedne priče isprepletane emocijom i ličnim stavom, ipak ćete morati (i trebati) pronaći u kolumni  Igrovanje.

Predstavljamo vam osobu iza Igrovanja. On je Igor Kuvač. Arhitekta, esteta, kolumnista i esejista.

Kada si počeo sa pisanjem za Enterijer.ba i kako je teklo tvoje medijsko uspinjanje ka vrhu?

– U početku sam mislio da je moja saradnja sa portalom Enterijer.ba nastala spontano, spletom niza okolnosti, a sad, poslije skoro godinu dana naše saradnje, shvatam da se kreativne energije ljudi ipak nekako prirodno sreću i pronalaze. Posebno ako traže jedni druge. Naše želje i potrebe su se u jednom trenutku sklopile i onda smo polako počeli da otkrivamo brojne zajedničke stvari koje nas vežu. Angažman regionalnog menadžera se ubrzo proširio na pisanje, zatim projektovanje i konačno kreativno osmišljavanje nekih novih projekata, kao što je recimo Bela Vida galerija, koja je skoro ugledala svjetlost dana i stvarno oživjela iz virtuelnog prostora portala.

Kakvu poruku prenose tvoji tekstovi? I, da li su ponekad posvećeni nekome određenom?

– Moja kolumna Igrovanje već u samom nazivu puno govori o njoj, a takođe i meni kao autoru. Mislim da se već odatle vrlo lako čita njena suština, ono što je poruka, značaj i neki moj put koji kolumna na neki način obilježava. Ona prije svega predstavlja moj lični doživljaj, odgovor ili reakciju na aktuelne teme, dešavanja i sfere interesovanja. Osim prostorom kao primarnom temom, okosnicom ili osnovnim motivom, paralelno govori o društvu, kulturi, umjetnosti, svijesti, psihologiji…

Tekstovi, pak, posvećeni su čitaocima. Volio bih da zaista dostignu nivo uticaja na čitaoce i neki krug ljudi koji su profesionalno u bliskoj vezi sa umjetnošću, bavljenjem prostorom i uopšte kulturom društva. Da podstaknu na razmišljanje, probude kreativnost razmišljanja i svijest o značaju prostora kao sastavnom dijelu života koji mora biti predmet ozbiljnijeg bavljenja.

Ipak, moram priznati da neke teme posredno budu posvećene određenim ljudima i događajima jer aktuelizuju trenutak, izazivaju reakciju ili zaslužuju da je izazovu. Mnogi se i sami pronalaze tamo gdje osjećaju, a postoje, mnogi koji nisu ni svjesni svog prisustva i mnogi koji požele da budu prisutni, što mi je najzanimljivije i predstavlja neku vrstu posebnog zadovoljstva… I onda ja ponekad ispunim te želje (smijeh).

Odakle crpiš inspiraciju za pisanje?

– Često čujem to pitanje o inspiraciji… I to zaista, posredno, jeste pitanje suštine stvaralačkog procesa. Lični doživljaj inspiracije u nekom obliku predstavlja i konačni rezultat rada. To je valjda neki podsvjesni proces u kojem se inspiracija kroz rad transformiše iz jednog u drugi oblik. Mislim da mene najviše inspiriše život. Sve ono što se događa meni i svuda okolo. Zatim je to tema kojom se bavim. Čak i kad teme postaju iste ili slične, uvijek postoji neki detalj koji kroz istraživanje iznova inspiriše i podstiče na rad. Pri pisanju su to lični stavovi i osjećaji koji se sami pišu.

Pored određenog medijskog uticaja i značaja u određenim čitalačkim krugovima, meni puno znače prilika i prostor da iskažem neki lični stav i osjećaj o svemu što pišem, te na taj način ispunim neku propovjedničku misiju (kako govori moj prof. Radivoje Dinulović) u nekom profesionalnom smislu.

Igore, ti si arhitekta, prije svega. Slobodno možemo reći da je to tvoja prva ljubav. Da li je tvoje arhitektonsko stvaralaštvo u sjeni tebe kao kolumniste?

– Ne mislim da je moja ili uopšte arhitektura u sjeni pisanja… kolumniste ili esejiste… Naprotiv, samo govori i pokazuje raskoš arhitektonske misli, ogroman raspon djelovanja od majstora preko inženjera do umjetničkog stvaraoca i naučnika… Arhitektura je cijeli jedan život. Posvećenost u punoći. Možda se tako doživljava zbog trenutne situacije u kojoj je jedan dio medijski više izložen u odnosu na sve drugo, pa se više vidi. Ali arhitektura je paralelno sa pisanjem stalno prisutna u različitim oblicima, a biće prilike i da se vidi, osjeti i doživi.

Jedan od ciljeva mog medijskog prisustva u različitim oblicima predstavlja zapravo pokušaj uticaja na svijest o arhitekturi. O značaju razmišljanja i stručnog odnosa prema prostoru, te podizanju nivoa arhitekture u društvenim okvirima, koji nije na položaju koji zaslužuje i koji bi trebao da ima.

Da li je arhitektura cijenjena kod nas uopšte?

– Zaista je arhitektura danas potcijenjena u svakom smislu. Vjerovatno je na najnižem nivou ikad, u milenijumskim razmjerama posmatranja. Struka, valjda zbog specifične posebnosti ljudi koji je čine, i nesistemu u kojem živi, jednostavno ne uspijeva da se izbori za svoj položaj u društvu.

Premalo je vremena, a previše neartikulisanih želja bez svijesti o stvarnoj potrebi struke i njenom značaju. I to će tako biti sve dok investitotri budu projektovali a političari planirali. Promjene će morati da se dese sistemski i zakonski, sve dok svijest postepeno ne bude na nivou kad će se arhitektura u svojoj punoći prihvatati prirodno.

U zadnje vrijeme je aktuelna tema gradnje hotela na Kastelu. Kakvo je tvoje viđenje realizacije tog projekta?

– U cijeloj raspravi se čini kao da osim autorskog tima iza projekta ne postoji druga riječ struke.

Ali na stranu to, svakako podržavam najavljeni početak izvođenja radova u procesu obnove Tvrđave. Izgradnja hotela u okviru projekta je jedno potpuno drugo, vrlo kompleksno pitanje i čini mi se da je više opšte i društveno nego stručno. A ako već ne postoji drugi način, osim ulaganja privatnih investicija, onda i taj treba da se prihvati, jer je davno prošlo krajnje vrijeme da se Kastel počne spašavati. Možda je mnogo prije trebalo početi sa malim, ali dugoročnim intervencijama pa sad ne bi trebali hitnu pomoć. Ja sam imao to zadovoljstvo da sa timom autora (Dijana Simonović, Goran Simonović, Maja Đilas, Nevena Ćebić, Dalibor Ilić i Goran Kukavica) učestvujem na Konkursu za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja revitalizacije i remodelacije tvrđave Kastel u Banjaluci 2007. godine koji je dobio otkupnu nagradu i specijalno priznanje 16. međunarodnog salona urbanizma u Nišu 2007. god. Mi smo Kastel tada posmatrali u puno širem kontekstu i posebno u vezi rijeka-tvrđava-grad, te smo ponudili konceptno rješenje na nivou modelovanja, te scenarija ostvarenja modela u vremenu sa posebnim osvrtom na neophodna dodatna naučna, arheološka istraživanja tog prostora, na šta bi se vremenom kroz oslonili svi ostali potrebni sadržaji…

Postoje li još neka bitnija učešća na konkursima?

– Pored ovog konkursa za Kastel možda je za banjaluka.com zanimljivo izdvojiti Idejno urbanističko rješenje za spomen područje Donja gradina (sa grupom autora Urbanističkog zavoda RS, Sonja Rapajić i Milana Rokvić) koji je takođe nagrađivan i publikovan, te Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje za objekat CB BiH, Glavne banke RS (sa grupom autora: Milana Rokvić, Goran Dimitrić i Davor Cvijanović), koji se izdvojio svojim avangardnim konceptom. Trenutno sam takođe zaokupljen jednim Konkursom u kojem baš uživam, takođe sa grupom autora, prijatelja, ali o njemu ćemo nekom drugom prilikom. Samo bih još spomenuo neke projekte male razmjere dizajnerske teme, kojima se arhitekte takođe bave, možda trenutno aktuelne, znakove za časopis Gazeta i Bela Vida galeriju (koautor).

I za kraj, moraš da odgovoriš. Da li je Igor zaljubljen?

(smijeh) Ne znam da li sam zaljubljen. Možda? Nekako ne znam da prepoznajem to osjećanje, baš tako lako. Skoro mi se svidjela neka misao koja kaže da je ljubav između ostalog umijeće…

Ovim pitanjem smo nekako zaokružili razgovor sa Igorom. S obzirom da je njegova karijera u punom mahu ka naprijed, nadamo se da će ih biti još.

Igore, srećno!

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/kultura/vijesti-kultura/igor-kuvac-najvise-me-zivot-inspirise/||claudebot