Banjalučki umjetnici: Dajte nam da radimo!

Umjetnici u Republici Srpskoj očekuju mnogo od najavljenog usvajanja pozorišnog zakona. Ugovore daju samo na dvije godine i to u jednoj ustanovi.

Decentralizacija pozorišne umjetnosti i dozvola za angažman van matične kuće dio su promjena kojima se umjetnici unaprijed raduju, a koje bi trebalo da donese novi zakon o pozorištu Republike Srpske, koji je trenutno u skupštinskoj proceduri i čeka na “zeleno svjetlo”.

Glumci koji su već angažovani kao profesionalci na neodređeno, ali i oni koji na taj dan tek čekaju vjeruju da će im svima nova pravila omogućiti da rade više!

Jedna od najtalentovanijih mladih glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Sandra Ljubojević smatra da bi svako dodatno angažovanje van matične kuće trebalo da služi na ponos te institucije i satisfakciju svakog umjetnika.

“Svako zaposlenje bilo kog radnika, a posebno glumca, na dvije godine, kakav je sada slučaj, nije prihvatljivo. Glumca biraju autori i režiseri za svaku predstavu, i zbog različitih okolnosti može da ne bude izabran za neku ulogu. A te okolnosti pri izboru često mogu da budu lične i nepravedne. E, tada na scenu stupa nesigurnost, gubitak samopouzdanja. Jer, posla nema dovoljno. Plate nisu ministarske i veoma je jasno da svako želi da radi još. Po zakonu treba tražiti dozvolu za rad van pozorišta, umjesto da svako dodatno angažovanje bude ponos i glumca i institucije” rekla je za “Novosti” Sandra Ljubojević, koja je već deset godina zaposlena u Narodnom pozorištu RS na neodređeno vrijeme.

Novosađanin Rok Radiša, jedan je od rijetkih srećnika novije generacije, koji je nakon završetka Akademije umjetnosti u Banjaluci, ostao u ovom gradu pošto je, zahvaljujući vanserijskom naporu, ali i talentu, dobio stalno mjesto u NPRS.

“Nisam preko noći došao do posla. Niti sam odmah dobio zaposlenje na neodređeno, već sam prethodno dvije godine bio na određeno kako bi se dokazao prije stalnog ugovora. Nije bilo lako, došao sam kao strani student zajedno sa svojim kolegama iz Srbije, ali sam imao izvanrednu sreću da se zadesim u klasi Željka Mitrovića. Izmjene zakona su nam preko potrebne, jer postojeći nije primjenjiv, loš je” kategoričan je sagovornik “Novosti”.

Kada zakaže prostor namjenjen za ograničen broj profesionalaca, u prvi plan dođu amaterska pozorišta. Nadaleko popularni ansambl, Antikulturni akt “Alija Sirotanović”, sastavljen od tri stend-ap komičara, nikog još svojim nastupima nije ostavio ravnodušnim. Jedan od njih je i Mirko Komljenović, koji je, kako za sebe kaže, “pozorišni gerilac”.

VIŠE FESTIVALA NEGO FILMOVA

Kod nas je situacija takva da ima više pozorišnih festivala nego pozorišta i više filmskih festivala nego filmova. Oni koji se bave strategijom razvoja kulture trebalo bi da imaju na umu to da kultura i umjetnost moraju biti decentralizovani i dostupni svima, jer su to vrlo važni faktori u očuvanju identiteta jednog naroda – priča Mirko Komljenović.

Njegova želja je oduvijek, kaže, bila da postane glumac.

“Polagao sam prijemni, nisam uspio prvi put, ali neću odustati iako mi se ponekad čini da ću do kraja života ostati komičar i glumac naturščik” kroz smijeh priča Mirko, koji je bez sumnje, po mišljenju većine Banjalučana, talentovaniji od većine profesionalnih glumaca u NPRS, ali pravu priliku još nije dobio.

Izvor: Novosti/Banjaluka.net