Muzika iz Fridrihovog odzvanjala Banskim dvorom

Poznato je da je pruski kralj Fridrih Veliki na dvoru San-Susi, pored Drezdena, priređivao prave muzičke gozbe, a jednu takvu muzičku gozbu iz perioda pomenutog vladara banjalučkoj publici je priredio ansambl za ranu i tradicionalnu muziku “Renesans” iz Beograda.

Balske haljine, barokni kostimi, zaboravljeni srednjovjekovni instrumenti kao što su lauta, harfa i šalmaj, opersko pjevanje i krajnje neobičan nastup potpuno su uvukli publiku u koncertnoj dvorani Banskog dvora Kulturnog centra u muziku i atmosferu nekog drugog, davnog vremena.

Ansambl za ranu i tradicionalnu muziku “Renesans” ove godine proslavlja svoj 50. rođendan. U ovih pet decenija kroz ansambl je prošlo 150 članova.

Šta je to što je obilježilo ovih 50 godina i kakvi su to napori s kojima su se borili da bi tako dugo opstali i postali jedan od najstarijih ansambala ove vrste u Evropi, za “Glas Srpske” govorio je osnivač Ljubomir Dimitrijević.

“Prije svega nas je održala ta lepota. Lepota rane muzike. To je nas od početka privuklo. Mi smo osjetili da tu ima nešto što treba otkriti. Evo mi to otkrivamo punih 50 godina i, naravno, još nismo otkrili, ali to nas i drži. Kada budemo to nešto napipali i otkrili, onda nas više neće interesovati. Hvala Bogu to se sigurno neće desiti, jer to je takva riznica. Naravno, drži nas i publika. Publika redovno dolazi na naše koncerte. Mi smo nekako autentični i zanimljivi svima, pogotovo kada se obučemo u te naše kostime i kad predstavljamo neke egzotične programe. To se rjetko viđa i čuje kod nas” – kazao je Dimitrijević.

Ansambl “Renesans” je i prošle godine u Banjaluci obilježio jedan jubilej. Naime, u martu prošle godine je bilo tačno 40 godina od prvog nastupa u Banjaluci.

“Trudimo se da dođemo svake godine i da uvijek imamo novi ili premijerni program. U martu prošle godine je bilo 40 godina od marta 1978. kada je “Renesans” prvi put nastupio u Banskom dvoru. Zaista zanimljiv jubilej” – rekao je Dimitrijević.

Ansambl je za ovih pet decenija postojanja zabilježio više od 4.000 nastupa, kako kod nas, tako i po čitavoj Evropi.

Dimitrijević je kazao da se sada situacija malo promijenila, jer ova muzika danas nije rijetkost kao u vrijeme kada su oni počinjali.

“Trudimo se. Ima nekih nagovještaja, ali je sada to nekako teže. Situacija se mnogo promjenila. Danas ima mnogo ansambala koji se bave ovom vrstom muzike. U svijetu je rana muzika izuzetno prisutna, postoje i visoke škole i akademije. U ono naše vrijeme svi smo bili pioniri i ovdje i u inostranstvu. Naravno, meni je izuzetno drago što je ono za šta smo se mi zalagali danas prisutno u muzičkom životu cijelog svijeta” – naveo je Dimitrijević.

O počecima

Dimitrijević je rekao da su počeci ansambla izgledali kao kada dijete uči da hoda.

“To su bili nevješti počeci, kao kada dijete počinje da hoda, pa pada, pa ima mnogo modrica. Upravo tako smo i mi počinjali, ustajali i padali. Nabavljali smo te instrumente iz kataloga, a nismo znali ni kako se sviraju. Bili smo potpuno samouki. Sami smo učili i to je, naravno, dugo trajalo, za razliku od ovih naših mladih članova koji su zahvaljujući našem iskustvu i znanju vrlo brzo savladali ono za šta je nama trebalo po više decenija. Imali smo veliki entuzijazam. Ogroman” – objasnio je Dimitrijević.

Izvor: Glassrpske/ Danko Kuzmanović