“Banjaluka” Aleksandra Dulića krenula sa Zmijanja

Nakon što je krajem 2020. godine objavio pjesmu “Porodica” i uplovio u autorske vode, karijera Aleksandra Dulića, banjalučkog pjevača narodne muzike, polako, ali sigurno ide uzlaznom putanjom.

U međuvremenu bio je finalista Sabora narodne muzike u organizaciji Radio-televizije Srbije u Beogradu, a njegove pjesme koje su potom uslijedile “S belim anđelima ode ti”, “Bogu hvala”, te duet sa Halidom Muslimovićem “Zašto druže piješ sam”, takođe su odlično prošli test publike u regionu.

Najnovijom pjesmom “Banjaluka”, međutim, Dulić je postao miljenik sugrađana. Pjesma je objavljena u danima proslave Dana Republike Srpske početkom godine, a tim povodom, nakon što su se emocije slegle, ovaj pjevač govorio je za “Nezavisne”.

Kako je nastala pjesma “Banjaluka”?

DULIĆ: “Banjaluka” je nastala prošle godine kada sam bio na Saboru narodne muzike Radio-televizije Srbije u Beogradu, gdje sam se plasirao među 32 najbolje kompozicije od 700 prijavljenih i izvodio tamo pjesmu sa orkestrom. Tu sam ostvario zapažen rezultat i organizatori su mi rekli kako su mi uvijek širom otvorena vrata. Vođen tim, ja sam na putu od Beograda do Banjaluke napisao pjesmu “Banjaluka”, i muziku i tekst. Prvobitno je ona nastala sa namjerom da se pojavim na Saboru narodne muzike u Beogradu. Međutim, nakon što sam uradio demo za tu pjesmu, izveo sam je na jednoj manifestaciji na Manjači, na Zmijanju. Tu je bilo oko tri stotine ljudi, a između ostalih, bio je prisutan i sadašnji predsjednik Republike Srpske. Tada sam prvi put javno izveo ovu pjesmu i bukvalno su nastale ovacije prisutnih ljudi. Predsjednik me je pozvao i pitao me kad može najbrže da ta pjesma bude objavljena i zajednički smo se dogovorili da je najbolje da ta pjesma bude plasirana oko Dana Republike Srpske, jer se spominje Republika. On mi je pomogao, a spot je radila Radio-televizija Republike Srpske.

Da li ste zadovoljni reakcijama publike, nakon snimanja pjesme?

DULIĆ: Da, reakcije su fantastične. Mnogo novinara mi se javilo po objavljivanju pjesme, vrtjela se po portalima, čak me i ljudi po toj pjesmi prepoznaju kada izađem u grad sa familijom u šetnju. Hoće da se slikaju, što meni u ovom momentu prija. Pjesma već ima 60.000  pregleda na YouTubeu, što je dobro, uzimajući u obzir da je pjesma lokalnog karaktera i da se u suštini sluša samo u Banjaluci.

Ovom pjesmom, čini mi se, nastavili ste praksu koji ste započeli pjesmom “Porodica”, a to je prikazivanje istinskih vrijednosti u narodnoj muzici…

DULIĆ: Dodao bih da su to i životne vrijednosti. Ja ne pišem nikada komercijalne tekstove, nego ono što osjećam. Tu spadaju pjesme “Porodica”, “Bogu hvala”, “Banjaluka” i druge. U pjesmi “Banjaluka” jednostavno sam opjevao svoj rodni grad i svoje Zmijanje, svoj zavičaj i korijene.

Koliko je hrabrosti trebalo da napišete pjesmu o svom rodnom gradu, jer znamo da se najteže dokazati pred domaćom publikom?

DULIĆ: Kad pišem o emocijama, kad pišem o onom što volim i što osjećam, komercijalni uspjeh stavim u drugi plan. Ne mogu reći da me ne interesuje reakcija publike, jer nastojim da moj rad bude kvalitetan i da se svidi ljudima, ali nije to ono što je presudno i najbitnije. Najbitnije je da ja osjetim emociju i da prenesem svoje viđenje stvari kroz muziku. Međutim, činjenica je da je najteže uspjeti u svom gradu, ali mislim kad tu prođeš da si prošao svuda.

Skoro ste snimili duet sa Halidom Muslimovićem. Po čemu ćete pamtiti ovu saradnju?

DULIĆ: Snimio sam duetsku pjesmu s njim i iskustvo je jako pozitivno. To je komercijalnija priča, gdje sam išao na širu publiku. Halid je bio više nego korektan prema meni, pomogao mi je dosta, ne samo oko samog snimanja dueta, nego i  savjetima. To je čovjek koji iza sebe ima ozbiljno iskustvo. Prema meni je bio izuzetno korektan i izuzetno mi je pomogao u svakom smislu. Ovdje moram spomenuti i Aleksandra Sofronijevića, koji je radio aranžman za pjesmu i spot. Riječ je o jako kvalitetnom čovjeku i velikom umjetniku, koji je jako cijenjen u svom poslu. I od njega sam mnogo naučio. Pjesma se zove “Zašto druže piješ sam” i ima već oko 360.000 pregleda i na konto te pjesme pogađam mnogo posla. To je jedan ozbiljan  iskorak u mojoj, da tako kažem, komercijalno-poslovnoj karijeri.

Da li u Republici Srpskoj ima dovoljno pjevača narodne muzike?

DULIĆ: Mislim da u Republici Srpskoj i generalno u regionu nema dovoljno pjevača narodne muzike, jer trend u muzici krenuo je silaznom putanjom unazad dvadesetak godina. Poremećen je sistem vrijednosti u kompletnom društvu, pa tako i u muzici. Ono što ja vidim, jeste da u posljednje dvije-tri godine postoje pjevači koji se pojavljuju, jedan od njih je recimo i Srđan Stanić iz Gradiške. Na mala vrata ulaze takvi pjevači na scenu. U Beogradu su to Nenad Manojlović, Uroš Živković… Još smo daleko od svjetla na kraju tunela, ali nazire se da bismo mogli izaći iz ovog muzičkog sivila u kojem smo sad.

Planirate li da odete u veći centar (kao na primjer Boris Režak i Romana), prvenstveno Beograd, gdje je lakše doći do šire publike?

DULIĆ: Još uvijek ne planiram. Činjenica jeste da se mnogo lakše uspije kada si blizu vatre. Što Halid Muslimović voli reći u razgovoru sa mnom, od Instanbula do Beča, jedina metropola koja postoji jeste Beograd. Kada si tamo, u žiži si i to je činjenica, ali moji planovi nisu da napuštam svoj rodni grad i porodicu. Takve vrijednosti me u životu više interesuju od poslovne karijere. To nastojim da balansiram na način da sarađujem sa ljudima iz Beograda koji su ozbiljni igrači.

Ko Vam je bio uzor u mlađim danima i koja Vam je omiljena pjesma?

DULIĆ: Obično tu nikoga ne izdvajam, ali zbog intervjua i pitanja reći ću da volim izvođače stare i kvalitetne narodne muzike. Ima ih mnogo, a ako već moram nekog da izdvojim, izdvojiću Šabana Šaulića, Halida Muslimovića i Šerifa Konjevića, a moja omiljena narodna pjesma je pjesma Zorana Kalezića “Kako je lijepo u mom kraju”.

Izvor: Nezavisne / Milan Rakulj