Kritičari pero zamijenili praporcima

Stanje u savremenoj književnoj kritici je haotično, a dio tržišta umjetnosti zapravo je vješto oblikovan vid marketinga.

Ocijenili su ovo srpski pisci koji smatraju da će dok bude književnosti, biti i kritike, bez obzira na promjene njenog oblika i statusa.

“Ako se sve drugo mijenja, svijet, društveni sistemi, umjetnost, način čitanja, komuniciranja, obrazovanja, trošenja vremena, ni kritika ne može ostati pod staklenim zvonom. Ali, u suštini, ona je oduvjek pa i sada raspoznavanje, prosuđivanje i obrazlaganje estetskih i etičkih vrijednosti”, smatra književnik iz Beograda Mihajlo Pantić.

Univerzitetski vid kritike, kako kaže, nikada nije bio razvijeniji nego u našem dobu.

“Gdje god da se zaputite, eto vam u susret nekog doktora književnih nauka. Bez obzira na to, kritičar je i dalje onaj čovjek koji zna da na odgovarajući način, primjerenim jezikom, artikuliše sopstveni estetski uvid i vrednosni sud”, istakao je Pantić.

Književnik iz Banjaluke Milenko Stojičić naglašava da se kritikom danas nazivaju “kojekakve bapske pričarije i tričarije o knjigama”.

“Dakle, kod nas svako ocjenjuje i procjenjuje književno djelo, bez obzira na to što ključ tumačenja zamjenjuju – zvečkom ili praporcima”, kaže Stojičić.

Podsjetio je i na mnoge poznate pisce koji su bili kritičari, Ivu Andrića, Miroslava Krležu…

“Književni kritičar bi, figurativno rečeno, morao da ima posebno “estetičko čulo”, da bude pronicljiv, da zna da “rasprede” mrežu teksta djela, da otkrije ona “sigurnosna mjesta” za čitaoca, onu lijepost koju donosi čitanje”, rekao je Stojičić.

Da je kritika danas podijeljena na tri vrste, smatra Pantić, koji kaže da prva pripada akademskom području, svedenom na geto, na prostor “uže struke”.

“Takva kritika obitava u niskotiražnim časopisima i godišnjacima i bez posebnog je uticaja na ukus šire publike, koja je i ne čita jer je smatra nerazumljivom, visokoparnom i dosadnom”, dodaje Pantić.

Drugi vid kritike opisuje kao novinsku kritiku, koja je i dalje važna, posebno kad je dobro pisana.

“Manipulisanje teškim riječima (“Poslije ove knjige više ništa neće biti isto”) služi za privlačenje pažnje u sveopštem šarenilu preobilne književne produkcije. To je treći vid kritike, u stvari, jedan oblikovan vid marketinga”, zaključio je Pantić.

Znanje

“Naravno, “raspjevano znanje” krasi vrlog kritičara. I nije riječ samo o “jednodimenzionom znanju” iz oblasti književnosti, nego i o znanju iz drugih duhovnih sfera. Prema ovim i ne samo ovim odrednicama, mi u Republici Srpskoj danas imamo – nekoliko kritičara izraslih u sopstveno ime”, kazao je Milenko Stojičić.

Izvor: Glas Srpske