Volonteri rade punom parom, Grad se ograđuje: Evo koliko novca bi trebalo za oporavak azila na Manjači

Zimi se smrzavaju, ljeti trpe nesnosne vrućine. Ko zna šta bi bilo sa psima na Manjači, da nije volontera. Srpskainfo je u više navrata izvještavala o stanju u azilu. Pisali smo o mukama u hangaru, o zapuštenim, izgladnjelim, bolesnim i zanemarenim psima. Slušali smo krik volontera. Redovno slali upite na adresu Grada Banjaluka posljednji put kada su psi, krajem marta, ostali zatrpani u snijegu, bez hrane i vode, kako su volonteri tvrdili. Načekali smo se dok smo dobili odgovor. A on glasi ovako:

„Na jednom od skupštinskih zasjedanja usvojena je Odluka da azil na Manjači pripadne Centru za razvoj poljoprivrede i sela, te je potrebno da direktor potpiše ugovor o preuzimanju koji mu je dostavljen od strane Gradske uprave. Kada je riječ o stanju u azilu, volonteri su tamo svakodnevno i hrane jedinke koje tamo borave.“

Azil na Manjači ne pripada nikome?

Da li to znači da azil na Manjači ne pripada nikome, a da životi pasa zavise isključivo od volontera?

Kontaktirali smo i direktora Centra za razvoj poljoprivrede i sela Bojana Pećanca, kako bismo saznali zašto ugovor i dalje nije potpisan.

– Skupština je donijela odluku kojom azil na Manjači prelazi u nadležnost Centra za razvoj poljoprivrede i sela, te smo po tom osnovu dobili ugovor od Gradske uprave. Analizom postojećeg stanja utvrdili smo da trenutno planirana sredstva nisu dovoljna za nesmetano i zakonito obavljanje komunalne djelatnosti zoohigijene. Zbog toga smo dostavili korigovan prijedlog ugovora, kojim se jasno definišu minimalni finansijski okviri. Prema našim procjenama, za funkcionisanje azila na godišnjem nivou potrebno je minimalno 400.000 KM, uz korekcije u skladu sa tržišnim cijenama. Za tekuću godinu neophodno je dodatno obezbijediti 200.000 KM kako bi sistem uopšte bio operativan – tvrdi Pećanac.

On podsjeća da je prošle godine ugovor bio 200.000 KM, što nije bilo dovoljno ni za osnovne troškove hrane i veterinarskih usluga.

– Uz to, potrebno je obezbijediti vozilo, pokriti troškove komunalija, urediti infrastrukturu (ispuste), kao i preuzeti i finansirati radnike koji prelaze iz Gradske uprave. Centar nema problem da preuzme upravljanje azilom, ali insistiramo da to bude urađeno na održiv i odgovoran način. Bez jasno definisanih i obezbijeđenih sredstava, nije moguće garantovati kvalitet usluge niti ispunjavanje zakonskih obaveza – kaže on.

Pećanac je zahvalio volonterima, koji, kako kaže, nose veliki teret ovog sistema, što nije dugoročno rješenje.

-Cilj je da azil funkcioniše kao uređena javna služba – dostupna građanima, efikasna u zbrinjavanju i udomljavanju pasa. Očekujemo zvaničan stav Gradske uprave po ovom pitanju – rekao je Pećanac.

Izvor: Srpska info