Udoban i tačan voz vratio magiju na prugu

Nije kasnio ni minut, već se tačno u 5.28 časova začuo pisak sirene “talgo” voza koji je juče prvi put iz Banjaluke krenuo u Sarajevo, ispisujući nove stranice istorije i na domaće pruge vratio jedinstveni doživljaj putovanja.

Moderni “talgo” “BH voz” od 1. avgusta prvi put poslije rata povezao je dva najveća grada u BiH. Velika su očekivanja od linije koja će prolaziti kroz Doboj, ali i druge koja će povezati Banjaluku i Tuzlu. Klima, internet, TV i udobni vagoni novost su na našim prugama, a u komfor smo se i sami uvjerili već na prvom koraku u vozu.

Sa banjalučke Željezničke stanice krenuo je lagano, dok su pospani mladići i djevojke, među kojima i ekipa “Glasa Srpske”, okretali plave karte, tražeći na njima utisnute brojeve sjedišta. Kad ih je opazio tako zbunjene, za tili čas se kraj njih stvorio kondukter Srećko Ignjatović, objasnivši im gdje treba da sjednu. Njegovom budnom oku ništa nije promicalo, jer je 39 godina u tom poslu.

“Novinari, imate li vi karte? Ako nemate, ništa od putovanja, žao mi je”, pitao je smješkajući se, ali i sa dozom ozbiljnosti.

Kada je obišao putnike, uvjerivši se da nema onih koji su se “prošvercovali” u kupee, pridružio nam se u bifeu, koji je kao i cijeli voz savremeno opremljen.

“Prvi voz u Sarajevo je došao davne 1978. godine, a do 1984. imali smo već “Olimpik”. To su bili pravi vozovi, kao i ovaj. Doduše, u tim su bile i hostese, koje su putnicima dijelile lanč pakete. Ovaj sada voz je oličenje komfora i sve što vidite dnevna je varijanta, a imamo i noćnu, u kojoj su vagoni još udobniji.”

To potvrđuje i njegov kolega Novo Salamić. Iako su iz različitih preduzeća, jer je Salamić kondukter u “Željeznicama RS”, a Ignjatović iz željezničkog preduzeća FBiH, odišu istim, prepoznatljivim duhom. Ne skrivaju dugogodišnju ljubav prema šinama.

“Nekada su, djeco, vozom putovali milioni ljudi. To je bio doživljaj. Takvo vrijeme moglo bi se vratiti jedino kada bi možda svi vozovi bili kao ovaj”, jednoglasni su, dok se sa sjetom prisjećaju starih vremena.

Isto misli i konobar u bifeu voza Nismet Šehović, dok sa osmijehom putnicima pravi kafe, kako kaže, “prave pravcate italijanske”.

“Nema putovanja bez voza”, dodaje Šehović.

Svima im nadu u svjetliju budućnost i razvoj željezničkog saobraćaja vraćaju zadovoljni putnici, koji ne kriju oduševljenje klimatizovanim “talgo” vagonima sa internetom i televizorima. Emra Jusubašić stigla je iz Danske u posjetu momku u Gradišku i prvi put, kaže, putuju vozom.

“Mnogo puta do sada željela sam se ovako voziti i uvijek bi nam se to putovanje nekako izmaklo. Drago mi je što smo naposljetku baš u ovom vozu. Udoban je, imamo internet i pogled koji obara s nogu”, priča ushićeno Emra.

U vozu smo zatekli i dvojicu mladića iz Brisela. Ovi mladi Belgijanci obožavaju putovanja i svake godine, kažu, imaju detaljan plan koje zemlje moraju posjetiti. Ovog ljeta odlučili su obići Balkan. Bili su u Italiji i Sloveniji, a potom u Zagrebu i Banjaluci, pa će vozom do Sarajeva. Žele vidjeti sarajevsku Baščaršiju, odakle se planiraju uputiti u Višegrad, a potom u Mostar i Trebinje.

“Voljeli bismo kada bismo mogli do svih tih mjesta vozom kao što je ovaj. To je pravo putovanje, koje ima jedinstvene čari”, rekao je Džeremi Helemons.

“Šta nam preporučujete da vidimo”, upitao je njegov prijatelj Mark Remihe. Kažu da je prava šteta što željeznički saobraćaj nije uvezan do svih turističkih mjesta u BiH, jer su uspomene iz vozova, tvrde, najljepše.

Pričajući sa njima nismo ni primijetili da smo prošli stanice Jošavka, Ukrina i Stanari i da smo tačno u tri minuta iza sedam časova stigli u Doboj. Od novih prijatelja iz voza tu smo se oprostili, a oni su nastavili svoje putešestvije do Sarajeva. Sa nama je na dobojskoj stanici izašlo par putnika, a ušlo 15-ak novih, uglavnom mladih. Sve ih je na vratima ponovo dočekao kondukter Srećko, šeretski nam namignuvši u znak pozdrava. Ponovo je odjeknula sirena i zaplesale šine, a voz zahuktao u pravcu Sarajeva.

Čvoke

Kondukterski posao je specifičan, jer su svakog dana bogatiji za nova poznanstva i putovanja. Srećko Ignjatović kaže da pamti mnoge putnike.

“Hiljade đaka i studenata sam upoznao. Mnogo njih su sada važni i uspješni ljudi. Pamtim i mnoge Rome koji su kao dječica skakali po vozu, pa bih im usput opalio čvoku i viknuo “čija su ovo djeca”. Sada oni sa svojom djecom putuju i kad me vide kažu: “E, ovaj čiko pali čvoke, budite mirni”, priča Ignjatović.

Popusti za djecu, novinare i penzionere

Karta na liniji Banjaluka – Sarajevo u jednom pravcu, uz rezervaciju, košta 26 KM, a povratna 41. Na relaciji Banjaluka – Doboj 12,40 KM u jednom pravcu, te 18 KM povratna. Studenti, novinari, penzioneri i putnici stariji od 60 godina mogu ostvariti popust od 30 odsto, za djecu od četiri do 12 godina karte su u pola cijene, a za mališane do četiri godine vožnja je besplatna.

Izvor: Glas Srpske / Autor: Dragana Orlović