U Banjaluci razgovarano o unapređenju Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u RS

Unapređenje Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u Republici Srpskoj i njegovog sprovođenja tema je o kojoj su danas u Banjaluci razgovarali predstavnici vlasti, nevladine organizacije koje pružaju podršku žrtvama i eksperti, a ovaj događaj su organizovali Fondacija “Udružene žene” Banjaluka i organizacija TRIAL International.

Usvajanjem Zakona o zaštiti žrtava ratne torture 2018. godine postignut je značajan napredak u ovoj oblasti. Ipak, kako su naveli predstavnici, Zakon nije u potpunosti odgovorio na potrebe žrtava, što se ogleda u nedostacima zakonskog teksta, ali i njegovoj implementaciji.

Takođe, poručuju da dok su s jedne strane neke prepreke proceduralne prirode i na njih je potrebno odgovoriti donošenjem podzakonskih akata, unapređenjem prakse i jačanjem kapaciteta, pojedina pitanja ipak zahtijevaju dodatne izmjene Zakona.

Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije “Udružene žene” Banjaluka, kazala je na konferenciji za medije da je jedan od glavnih problem rok za podnošenje prijava koji je propisan ovim Zakonom.

Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije “Udružene žene” Banjaluka

“Rok za prijave je do 2023. godine, znači ograničen je rok na pet godina. Mi u Fondaciji “Udružene žene”, kao i mnoge žrtve koje nisu uspjele da se prijave ili ne znaju za taj Zakon, se zalažemo za to da se taj rok produži. Takođe, mislimo da bi trebalo više medijski govoriti o ovom Zakonu kako bi bilo upoznato što veći broj i žena i muškaraca koji su civilne žrtve rata”, kazala je Golubovićeva.

Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International, kazala je da će se osim roka za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje statusa žrtve torture, koji ističe u oktobru 2023. godine, razgovarati i brojnim odredba Zakona koje bi trebalo dopuniti.

Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica organizacije TRIAL International

“To je svakako ograničavajuće za sve one žrtve koje još nisu informisane o svom pravu na ostvarivanje statusa žrtve torture i pripadajućim pravima, kao i za sve one žrtve koje još nisu spremne da uđu u upravni postupak, jer to nije jednostavno. Pored toga, suočili smo se i sa drugim problemima. Postoje svjedoci, žrtve koje su svjedočile pod mjerama zaštite u krivičnom postupku, a sada trebaju da uđu u upravni postupak otkrivajući identitet iz krivične presude, jer je krivična presuda osnovno dokazno sredstvo da su oni pretrpjeli torturu. Tako da, za tu vrstu situacija ne postoje posebna specijalna pravila koja bi se primjenila i to isto tako obeshrabruje žrtve da uđu u ovaj postupak”, rekla je Hanušić-Bećirović.

Takođe, ona je istakla da postoje neke odredbe Zakona, koje iako su kvalitetno uređene nisu implementirane u praksi.

“Recimo, žrtve torture imaju pravo na banjsku rehabilitaciju i to je jedan veliki iskorak koji je Republika Srpska uradila, jer je prva u BiH koja je predvidjela ovo pravo. U FBiH i Brčko Distriktu to još ne postoji. Međutim, ta odredba je ostala mrtvo slovo na papiru. Nikada nije raspisan javnim poziv posredstvom kojeg bi žrtve mogle da apliciraju i ostvare ovo svoje pravo, dok se to čini za druge kategorije žrtava rata kao što su ratni vojni invalidi”, ističe Hanušić-Bećirović.

Dakle, kako je navela, sistem postoji, ali on samo treba da bude primjenjen i u kontekstu žrtva ratne torture.

“Naša poruka danas nadležnim organima vlasti je da u narednom periodu treba da provedu evaluaciju ovog Zakona u praksi i da identifikuju koji su se to izazovi pojavili u njegovoj primjeni, te shodno tome definišu preporuke kako da prevaziđemo te izazove”, zaključila je ona.

Aleksandra Radeta-Stegić, predstavnica Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, istakla je da je Centar do sada zaprimio 542 zahtjeva, a od toga se 323 zahtjeva odnose na žene, dok su uvjerenje da se nalaze na njihovoj listi dobile 54 osobe.

“Mi podržavamo produženje roka, jer mnoge žene nisu upoznate sa procedurom, mnoge se nisu dovoljno osnažile da pristupe toj proceduri, a nažalost veliki broj žena koje mi nalazimo u našoj dokumentaciji i arhivi su preminule, i za života niko za njih nije pokrenuo tu proceduru”, zaključila je Radeta-Stegić.

Banjaluka.com