Sveta trpeza

Obilježavanje krsne slave jedno je od najznačajnijih karakteristika pravoslavne vjere i nekako se najviše vezuje uz Srbe i njihovu kulturu; proslavljanje slave jeste jedno od najizrazitijih specifičnosti pravoslavne vjeroispovjesti na našim prostorima.

Slavski kolač

Više od polovine ovoga mjeseca jesu neradni dani, dani kada uživamo u blagodetima odmora, i kada se, vjerovatno više nego inače, vraćamo svojoj tradiciji i vjeri jer prvi mjesec u godini obiluje krsnim slavama. Međutim, svjedoci smo da se iz godine i godinu sve više i više gubi dodir sa tradicijom, tačnije, čini  se da se sve manje poštuju pravila koja nalaže crkva, te da su u praksi ta pravila postala fleksibilna i modernizovana, podređena pravilima današnje nametnute nam od nekoga ili nečega, neke vrste tzv. “savremene kulture”.

Običaj slavljenja slave predstavlja zapravo obilježavanje dana duhovnog zaštitnika porodičnog imena. Nijedan od propratnih običaja nije bez razloga – koljivo, bosiljak, kandilo. Međutim, kod nas, iako se većina pridržava pojedinih običaja, dosta ih uvodi i neke svoje. U crkvenim kanonima nije propisano da slavska trpeza mora da bude obilna i prebogata. Naprotiv, takva bi prvenstveno trebala da bude samo u iskrenim i čistim emocijama, kao i u iskrenoj vjeri.

Šta zapravo ljudima znači slava? Pitali smo građane Banjaluke.

“Slava je postala  prilika da se pokaže bogatstvo i prestiž, a za goste prilika da se najedu i napiju na tuđi račun, dok se taj neki duh ni ne osjeti” – mišljenje je Stojanke Veselinović.

Jadno je na takav način dokazivati se i prikazivati, u okviru lažnog morala, gdje se sav cilj slave svede na iće i piće i na “miloštu”, te čaršijske priče ko je koga pozvao, ko nije i sl. Paradoksalan je i taj takođe novopečeni običaj da se puca uoči i tokom slave. Paradoksalan iz razloga, što veliki broj ljudi pucanj podsjeća na nešto ružno, prvenstveno na prošli rat. Ako se to već radi u cilju tjeranja zlih duhova, sigurno je da srpska tradicija obiluje daleko bezazlenijim, ali simbolikom jačim načinima i sredstvima.

Stariju populaciju često šokira ponašanje omladine.

“Ne znam šta da vam kažem, vidjeli ste, mladi dočekuju Božić u kafanama što je po meni sramota. Neki red se mora znati. Još malo pa ćemo i kafane unajmljivati da bi slavu proslavili” – izjavio je Duško Savanović.

Slave se razni jubileji, mladi nose kobajagi nacionalističke majice, misle da znaju, da je istina tako jednostavna i da oni znaju gdje se pravda skriva, a sa druge strane ne znaju ni jedan bitan datum iz nacionalne istorije, ne poštuju svoj jezik, vjeru niti običaje.

Koliko god nebitno izgledalo, tako se zapravo čuva i njeguje tradicija i kultura jednog naroda – ne tako što ćemo ih podešavati savremenom, nego obrnuto; treba upregnuti svu snagu savremenog da se očuva tradicionalno, a priznaćete da iako smo moderni sve se više gubimo. Dok krenu kući poslije slave, ljudi su već zaboravili zbog čega su došli.