Sjećanje na Limuna Papića (Foto)

Kolege su ga zvale Mone. A pravo i kršteno ime mu je bilo Limun. Prezivao se Papić. Pod neobičnim imenom i “običnim” prezimenom “krije” se legendarni banjalučki novinar koji nas je napustio prije 16 godina.

Potpisnik ovih redova imao je privilegiju da ga poznaje, sa njim druži i sarađuje, a da mu i sada – nedostaje. Mone se uvjek sjetim kada prolazim jednom od, za mene, najljepših aleja gdje se nalazi Muzička škola.

Tu su u svojoj kući nekada stanovali Papići. Limun – ljudina i novinarčina – brat Todor imao je advokatski ured i sestra Zorka Čađenović. Nisu više živi.

Kuća Papića je prije nekoliko godina prodata, a na toj lokaciji sada niče stambeno-poslovni objekat – paradigma sadašnje slike grada koji dinamično i ubrzano mijenja svoje “lice i naličje”.

Ko je (bio) Limun Papić?

Uz pomoć mlađe ćerke Tatjane – Tace evo nekoliko biografskih podataka. Mone je rođen ovog novembra 1933. godine. Kao srednjoškolac 52. godine počeo je pisati za “Sport” – prvi jugoslovenski sportski dnevnik koji je ugašen u ovoj “tajkunsko-privatizacijskoj eri”. Za ovaj list napisao je na desetine ako ne i na šestocifrene tekstove i za koji je radio sve do teške bolesti od koje se, nažalost, nije oporavio.

Svoj profesionalni angažman zasnovao je 53. godine u tadašnjim “Krajiškim novinama, kasnije “Glasu”, a sada “Glasu srpskom”. Prvi tekst objavio je 22. januara 1954. godine, a koliko ih je bilo ne zna im se broj!

Limun Papić je utemeljio i danas održivu manifestaciju izbora najboljeg sportiste. Nekada Bosanske Krajine, a sada Republike Srpske. Ovaj tekst ilustrujemo Moninom fotografijom sa, za njega, posljednje manifestacije izbora u Banskom dvoru.

Limuna se autor ovih memorijalnih redaka sjeća kao izuzetno agilnog sportskog i društvenog radnika nesvojstvenog za rodno porijeklo “jednog Crnogorca”. Mone je, recimo, bio generalni sekretar Košarkaškog evropskog prvenstva (KEP 80.) za žene koje je na veličanstven način održano u Banjaluci prije skoro četiri desetljeća. Mone je autorizovao desetine knjiga, momografija, publikacija…Nakon njegove smrti ustanovljena je novinarska nagrada “Zlatno pero Limun Papić”.

Sa Limunom ovaj autor je proputovao “pola Evrope”.

Zajedno smo izvještavali sa međunarodnih nastupa rukometaša i fudbalera Borca ( eh, koja su to bila vremena) i mečeva legendarnog Marjana Beneša… Znali smo sportske domete i pobjede “zaliti”, pjesmom proslaviti. Mone je bio i izvještač beogradskog “Sporta” sa Olimpijskih igara u Montrealu 1976. godine.

I danas kada prolazim “njegovom alejom” naviru sjećanja na čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u gradu kojeg je toliko volio i za čiji sport je – živio.

Rušenjem kuće Papića i izgradnjom novog objekta, nažalost, brišu se tragovi na jedne eru i ljepoti života kojeg smo zajedno proživjeli.

Uspomenu na Monu čuvaju svi koji su se sa njim družili, a najviše supruga dr Jarmila i ćerke dr Dragana i Tatjana sa svojim porodicama.

Banjaluka.com/ Autor: Slobodan Pešević