Sahranjen dobri duh grada

Juče (četvrtak) na banjalučkom Novom groblju ispraćen je na vječni počinak naš sugrađanin Milenko Jeftić. Jefto kako smo ga zvali i poznavali.

Jefto će nam ostati u sjećanju po dobroti koja mu je bila glavna karakteristika, a dugo ću pamtiti njegovu nevjerovatnu energiju, upornost i osobine koje su ga činile-izuzetnim!

Bio je ne samo banjalučki zanesenjak, jer je njegovo životno djelo prelazilo ove lokalne granice. Početkom nesretnog desetljeća prošlog vijeka kada su – neko je zapisao – “najgori rasturali Jugoslaviju”, Jefto je uradio nešto što je odjeknulo širom bivše zemlje. Štrajkovao je glađu u znak protesta jer je naslućivao nesreću i krvavi raspad Jugoslavije.

“Koliko volim ovu višenacionalnu zemlju pokazuje i to što sam sinu “dao” ime Jugoslav”- rekao je potpisniku ovih redova u reportaži koju sam – o njemu – objavio u “Večernjim novostima” 1991. godine.

Kada sam to objavio u “VN” pozvao me Goran Milić, tada direktor JUTEL-a, televizije koju je osnovala Vlada SFRJ i tadašnji premijer Ante Marković.

Molio me da sa Jeftom – dok je već 5-6. dan gladovao – uživo u programu JUTEL-ovog Dnevnika emitujem dramatičan apel tadašnjim republičko-pokrajinskim političkim vođama za prekid ratnih prijetnji i mirno riješenje teške krize.

Ovog “ratnika pomirenja” te iste vođe nisu poslušale: Jefto je izgubio ljudsku bitku koja je naišla na veliki odjek. Ali, samo među dobrim ljudima i protivnicima rata.

Jeftu ću pamtiti po ljubavi prema amaterskoj arheologiji. Bivši direktor Zavoda za zaštitu spomenika dr. Boris Graljuk mi je pričao da je sve arheološke vrijednote koje je Jefto (pro)našao uredno predao Zavodu.

Milenko Jeftić – taj zaljubljenik u Vrbas, filantrop, čovjek čiste i tanane duše – zaslužio je da mu se Banjaluka oduži.

Bar nazivom neke ulice u blizini Kastela ili obala Vrbasa.

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević