One tajno uljepšavaju Banjaluku

Gradski most u Banjaluci, odnosno njegove noćne svjetiljke osvanule su jednom prilikom, u zoru, „nasmijane“. Svjetiljke su na sebi imale isheklana i ispletena nasmjjana lica, tako da su dobro jutro poželjela Vrbasu i svim mještanima naselja Obilićevo. Bio je to pilot-projekat „Jarn Bombing“ kluba iz Banjaluke. Oni se bave tajnim ukrašavenjem grada.

Dvije Nataše, dve Jelene, Marina, Nina, Biljana, Olja, Branka ali i jedan Nebojša, „gerilci“ su novog doba, posvećeni tek „instaliranoj“ vrsti ulične umjetnosti kod nas. Riječ je o ukrašavanju pletenjem i heklanjem objekata, spomenika i drveća u gradu, noću ili ranom zorom, kada niko ne može da ih „uhvati na djelu“.

Pravo iznenađenje priredili su i na Trgu palih boraca. Krenuli su „u pohod“ ranom zorom, dok se Banjaluka postepeno budila iz sna, a iza ćoškova tek pristizali penzioneri sa novinama i vrućim hljebom, ali i mlad svijet u odijelima i sa kravatama, jureći na radna mjesta.

Penzioneri su krišom, kao i svakog jutra, nostalgično upućivali poglede prema 21 junaku Drugog svjetskog rata, prisjećajući se sa sjetom vremena mladosti. Tog jutra nešto im nije štimalo. Čak 17 spomenika osvanulo je sa pletenim kravatama oko vrata! Penzioner je, u nevjerici, naglo zastao. Zastali su i oni u odijelima i radnik Gradske čistoće. Narodni heroji imali su pletene i isheklane kravate?!

Djevojke umjetnice, u kafiću kraj trga, neprimjetno su sjedele, slatko i zadovoljno se osmjehujući reakcijama prolaznika. „Uspjele smo!“, uzviknule su uglas. „Ljudi su totalno u šoku. Šta sada“? Platile su račun i sa kapuljačama preko glave napustile kafić.

– Na okupu smo tek oko godinu dana, ali smo već ostvarile zapažene „upade“ – priča Nataša, ne želeći da otkrije svoje prezime, jer ako se identifikuju onda gube i smisao svog postojanja. Nemamo nikakvih dodirnih tačaka sa politikom ili nekim vidom omladinskog revolta. Mi smo jednostavno ljudi koji vole slobodnu umjetnost, pletenje i heklanje, a gerilska nota naših projekata ovom hobiju ubrizgava adrenalin koji je specifičan u većini oblika ulične umjetnosti – pojašnjava Nataša.

Ne bismo da bilo koga isprovociramo, jer postoje i ljudi koji to ne mogu da shvate, ili im jednostavno nije do umjetnosti, ali se mi trudimo da ih ubjedimo da samo želimo malo romantike, malo neočekivane ljepote i ukrasa. Zato je naš identititet u drugom planu, a njegovo skrivanje dio performansa. U prvom planu su naši radovi – kaže Jelena, vještim prstima pleteći mali crno-bijeli šeširić, i dok smo razgovor priveli kraju, on je bio već završen. Nataša je za to vrijeme isplela crno-plavi svjetlucavi cvetić koji smo dobili na poklon.

Ukrasili i hrast

U Banjaluci Iznenađenje, kao na Trgu palih boraca, priredile su prije nekoliko mjeseci i na starom hrastu u Banjaluci, zvanično najstarijem drvetu u Banjaluci koji je već nekoliko puta bio na meti administrativnih radnika grada za sječenje.

Ipak, to Banjalučani nisu dozvolili. Upravo taj hrast jedno jutro osvanuo je opleten paukovom mrežom, cvijećem u krošnji te šarama od heklanja po deblu.

 Izvor: Novosti.rs