Trostruko svirepo ubistvo Poljokana u centru Banjaluke već 79 godina pod velom misterije

Objavljeno: 4. 6. 2019 u 12:02h

Banjaluka.com /Autor: Milorad Labus

Ko je mislio da su svirepa ubistva u gradu na Vrbasu i misterije vezane za njih novitet našeg doba, vara se. Dešavalo se to kroz istoriju, a primjer Poljokan, jedan je od najupečatljivijih.

No, krenimo s pričom iz početka.

Ko su i odakle su Poljokani

Salamon Levi je, kao prvi sefardski Jevrej, došao u Banjaluku 1863. iz Sarajeva, te sa sinovima Bohorom, Rafom, Isakom i Dudom formirao veliku porodicu. Ona je uskoro postala trgovački poznata ne samo u gradu Banjaluci, već i naširoko. Salomon je još kao dijete nesretnim slučajem ostao bez jednog oka, zbog čega su ga vršnjaci pogrdno nazvali “Poluokan”.

Kasnije, uz prezime Levi, Poljokan postaje njegovo drugo prezime. Ubrzo ono prvo, Levi, isčezava i Salamon ostaje samo- Poljokan.

Kako je počeo da se bogati Poljokan?

Na klupama ispred Ferhadije iznajmio je, na samom početku “ćepenak” i tu prodavao robu, koju je po koju je nabavljao u Sarajevu. Ubrzo skromno prodajno mjesto postaje lanac prodavnica tako da 1868. njegova radnja mješovitom robom, koja je tad bila bila peta po veličini u Banjaluci, ima za to vrijeme vrtoglavi  promet od 25.000 guldena godišnje.

Biznis postaje ozbiljan

Ubrzo se  roba počinje nabavljati, ne samo u Sarajevu,već i  Italiji, Turskoj, Austriji i Francuskoj. Tada se porodica počinje bogatiti.

Živjeli na mjestu hotela Palas

Stambeno-poslovna zgrada ovog jevrejskog trgovca, izgrađena je nešto prije 1880. godine. U prizemlju i na galeriji nalazila se trgovačka radnja mješovitom robom, a na spratu njihov stan. U toku Drugog svjetskog rata porušen je prednji dio zgrade sa kupolom i Davidovom zvijezdom na vrhu. Poslije Drugog svjetskog rata u zgradi je bila smještena Robna kuća “NA-MA”. Zgrada se nalazila se u glavnoj ulici, pored Hotela “Palas”, gdje se danas nalazi parking.

Salomonov sin, Hadži Rafel zvani Rafo Poljokan (rođ. 1849) u Banjaluci je formirao veliku porodicu. Imao je sinove Salamona–Haima, Jakoba, Isaka zvanog Braco, te kći Matildu.

Sin gradi novu kuću

Salamon-Haim R. Poljokan, Rafin sin, a unuk najčuvenijeg Poljokana sagradio je kuću uz hotel “Palas”, ali na drugoj strani od djedove, na mjestu današnjeg Trga Krajine. U prizemlju kuće su naravno bile radnje, sa širokim stepenicama, nazvane “Poljokan na širokim basamacima”. I sve je teklo idilično, Haim je radio i živio sa ženom Micikom zvanom Mici, kćerkom Isaka Poljokana, a imao je sina Rafaela i kćer Sarinu zvanu Šarika.

Horor noć 17/18 oktobra 1940.godine

Međutim, noć sa 17. na 18-i oktobar 1940.godine, promijenila je, ne samo život porodice Poljokan, nego čitave jevrejske zajednice u gradu na Vrbasu.

Dogodilo se trostruko ubistvo. U strogom centru grada, tokom noći zaklani su Salamon Haim Poljokan (65), njegova žena Micika i sin Rafael (20). Pri tome iz kuće nije falilo ništa. Nije to bila pljačka, nego likvidacija.

Svjedok iz bioskopa “Palas”

Stevan Martinović u svojoj knjizi Banjalučke priče opisuje svjedočenje iz te noći:

“Oktobar je te godine po sedamnaesti put sklopio zvjezdane kapke nad Banjalukom.Visoka prilika mladića probijala se kroz noć ispred hotela “Palas“ i naglo skrenula lijevo u Ulicu Vuka Karadžića, prema staroj Gimnaziji. Skrenuvši opet lijevo kroz prvu kapiju, ubrzo se našla pred ulazom u bioskop “Palas”. Kao i obično, mladić je otključao staklena vrata izložbenog panoa za bioskopske predstave i počeo stavljati slike za sljedeću predstavu.

Već je završavao posao, kad se začula lupnjava iza obližnjeg visokog ciglenog zida. Polako je prišao zidu i počeo da se penje. Kada je, uz veliki napor, savladao prepreku visoku oko tri metra i promolio glavu u dvorište, zastao mu je dah…”

Trojica sa šeširima

Tri dana kasnije, u Krivičnom odjelu Uprave policije, osamnaestogodišnji bioskopski biletar Arsen Jovanović dao je izjavu čiji dio navodimo:

“Noću između 17. i 18. Oktobra 1940. godine, bilo je pet minuta do tri sata, kada sam ja, kao i obično, u izloge bioskopa “Palas “ stavljao slike. Odmah poslije nekoliko minuta čuo sam neku lupu u dvorištu Poljokana Haima. Popeo sam se na zid da vidim šta bi to moglo biti i tom prilikom ugledao u dvorištu tri muškarca.”

“Jedan je bio obučen u sivi balon, a na glavi je imao šešir, ne znam koje boje. Druga dvojica su imali kratke zimske kapute nepoznate boje, a na glavi su imali takođe šešire. Onaj što je bio u balon svilenoj kabanici nosio je bateriju i još neke predmete, a drugi je išao za njim držeći revolver u ruci, dok je treći vukao veliku dasku i to, po mom mišljenju, pod prisilom, jer su mu isti stalno psovali majku da požuri…“

Šta se, zapravo, dogodilo te noći u Banjaluci? Odgovor je još istog jutra ležao u pismenoj dojavi na stolu istražnog sudije Okružnog suda, Fabijana Marića.

U dojavi je pisalo: „Državno tužilaštvo javlja da je, prema telefonskom saopštenju mjesne policije, sinoć ubijen u svojoj kući Salamon (Haim) Poljokan, žena mu Micika i sin Rafael, te je potrebno odmah izvršiti uviđaj.“

Grad je bio šokiran. U odajama velelepne zgrade bogatog trgovca tekstilom Jevrejina Poljokana ležala su tri leša preklanih vratova i izmasakriranih tijela. Po zidovima i podu posvuda krv. Na terasu, koja je gledala u dvorište, naslonjena daska na kojoj su se takođe nalazili tragovi krvi. U dvorištu krv. Nalazi iz Zagreba su pokazali da je na nekim predmetima, osim ljudske, bilo i životinjske krvi. Ko je izvršio ovakav monstruozni zločin i zašto ?! Iz kuće ništa nije uzeto. Ispitano je više od stotinu svjedoka…

Nestanak osumnjičenih

Situacija u gradu pred Drugi svjetski rat i bez ovog ubistva bila je uzburkana. Mjesne fašističke grupe bile su ohrabrene uspjesima njemačke vojske u Poljskoj. Sve glasnije su se izvikivale antisemitske parole ili su se ispisivale po zidovima.

Po gradu je kružila i nebulozna priča da je stari Poljokan špijun Intelidžens servisa, a da mu radnja služi samo kao paravan. Takođe, počela je i jednomjesečna vojna vježba…

Za nepunih šest mjeseci istrage, ubica još nije nađen, a u gradu su već vlasti marionetske fašističke Hrvatske.

U međuvremenu, ubrzo poslije svoje izjave, Arsen Jovanović odlazi (bježi?) kao dobrovoljac u Šibenik, u njemačku mornaricu, da bi 2o. juna 1941.(znači za vrijeme NDH) na poziv suda, negirao svoju prvu izjavu čiji smo dio naveli na početku ove priče, tvrdeći da je ta izjava bila plod njegove fantazije.

Jedan od osumnjičenih je i Cvijo Stijaković, seljak iz Motika, čiju su familiju pobile ustaše 7. februara 1941. On međutim odlazi u redove četnika i otad mu se gubi svaki trag.

Mesari na sudu, kao sudije

NDH je odmah po uspostavljanju vlasti u Banjaluci uz redovne sudove i uz Prijeki sud, formirala još jedan, tzv. Izvanredni narodni sud (1941. – 1942.) koji je sudio ljudima za krivično djelo „protiv interesa naroda i države“. Bile su predviđene oslobađajuće i smrtne presude. Svi članovi vijeća tog suda, osim predsjednika koji je bio pravnik, bili su mesari!

Da li je mesar-sudija “presudio” i Poljokanima?

Prvi Poljokanov komšija, mesar Mirko Kovačić, ustaša i član vijeća Izvanrednog narodnog suda, hvalio se za vrijeme rata da je on ubio Poljokane. U prilog njegovom hvalisanju ide činjenica da je imao u svojoj kući prozor koji je gledao u haustor starog Poljokana i kroz koji se lako moglo ući u njegovu kuću. Prema pričanju starih Banjalučana, Mirko Kovačić je viđen pred sam kraj rata u izbjegličkoj koloni koja se kretala od Zagreba prema Sloveniji.

Prepoznao ga je Lala Balmožan, partizan, prije rata činovnik finansijske direkcije u Banjaluci, i zvao ga imenom. Ovaj mu je ponudio novac, koji je Balmožan odbio. Zatim je javio svom starješini da je u koloni vidio ustašu. Kovačića su izveli iz kolone i vjerovatno likvidirali…

Postupak obustavljen!!!

Odlukom suda krivični postupak protiv nepoznatog počinioca trostrukog ubistva obustavljen je 1941. godine zbog nepoznavanja počinioca.

Prošle godine 13. jula, saznavši da je još živ, htjeli smo da posjetimo bivšeg biletara bioskopa “Palas”, Arsena Jovanovića u Ulici Mihajla Pupina broj 10, u namjeri da ga upitamo zašto je negirao 20. juna 1941. svoju prvu izjavu. Međutim, čika – Arsenu se, izgleda, istorija ponovila.

Naime, kako smo saznali od ljubaznih stanara, u avgustu 1993. godine dobrovoljno je (opet!) odselio u Hrvatsku. Ovaj put kod svoje kćerke koja je udata u Osijeku.

Nama ostaje jedino da se nadamo da će se ubica, ili, ubice, ipak otkriti u jednoj od sljedećih , naravno, ne ovako krvavih, priča o staroj Banjaluci

Ni tu nije kraj tragediji Poljokana

Sudbina porodice  Poljokan je zaista bila tragična. Prema pisanju doktora Nikole Nikolića, Hrvata koji je bio jasenovački logoraš, Poljokane su ustaše smjestili u baraku, koja je bila prava vila u usporedbi s uslovima, u kojim su tavorili drugi logoraši. Iz mjesta Jasenovac im je donošena najbolja hrana, sami su spremali objede, nisu bili tjerani na ubistveno teški prisilni rad, te su uglavnom ljenčarili na doksatu te svoje jasenovačke “vikendice”.

Neko bi mogao postaviti pitanje otkud tolika ustaška benevolentnost prema banjalučkim Poljokanima?

Odgovor je jednostavan.

Kada su ih sve pohapsili ustaše su kod njih našle samo pokoji dukat i pokoju novčanicu strane valute. Bilo je jasno da su Poljokani sakrili svoje ogromno bogatstvo, što u zlatu, što u dolarima i funtama. Ako ih ustaše pobiju nikad više tog blaga neće vidjeti. Odlučili su se za izuzetno blag tretman kombinovan sa svakodnevnim isljeđivanjem, ali bez primjene bilo kakove torture. Ustaški isljednici su “opipavali teren” nebi li našli slabu tačku kod barem jednog od Poljokana, a Poljokani su, prema pisanju doktora Nikole Nikolića, znali da im je život zagarantovan sve dok budu dobro čuvali tajnu o mjestu gdje su zakopali svoje veliko blago.

Pijan odao mjesta bogatstva

Kako je doktor Nikolić zapisao, jedan (ne mogu se sada sjetiti imena) od mlađih Poljokana je bio sklon alkoholu i slabić pa su njega ustaše opijale i u piću pritisle obećavajući cijeloj grupi slobodu, dozvolu za odlazak u Ameriku ili Palestinu, sve navodeći da će se blago podijeliti između državne riznice NDH i Poljokana, te je taj slabić nasjeo i najprije odao jednu lokaciju sa zakopanim zlatom i devizama, kasnije drugu, pa mic po mic, svaku – do zadnje.

Kada su ustaše uvidjele da su sve lokacije sa zlatom i devizama otkrivene došli su jedno veče po Poljokane da ih kobajagi vode na voz za Zagreb, odakle će kao za Ameriku, ali kad su ih povezli skelom preko Save jedan od starijih Poljokana je shvatio “koliko je sati”, te je počeo moliti ustaše da ih pobiju metkom, a ne kamom.

Uglavnom, tu noć kad su Poljokani odvedeni preko Save logoraši nisu čuli niti jednog pucnja. Tu se završava prvo uspješna, a poslije i tragična saga o Poljokanima, a ubistvo ove porodice, kako u Banjaluci, tako i Jasenovcu, ostaje misterija.

Jedino što većina Banjalučana danas zna o Poljokanima, jeste da postoji Poljokanov park, mada mnogi ne znaju ni gdje se tačno nalazi.

(Glavni izvor: Dr Jakov Danon, Verica M. Stošić, MEMOARI NA HOLOKAUST JEVREJA KRAJINE, Banjaluka, 2010)

Banjaluka.com / Autor: Milorad Labus

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

1 komentar

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Komentari na clanak: Trostruko svirepo ubistvo Poljokana u centru Banjaluke već 79 godina pod velom misterije

  1. Emir Vajraca

    Poljokanov park je na Hisetima iznad kozarske. U sklopu parka je bila ladanjska kuca iz koje su odvedeni u logor. To mi je pricala rahmetli mati koja im je bila komsinica. Dobro se sjecala da su ih ustase postrojile i da je u prvom redu bila djevojcica sa lutkom u rukama. Poljokanov park je sada devastiran.

    Prikaži/sakrij komentare

    Prijavi komentar

    Spam
    Reklama
    Vrijeđanje

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/drustvo/nekad-i-sad/trostruko-svirepo-ubistvo-poljokana-u-centru-banjaluke-vec-79-godina-pod-velom-misterije/||claudebot