Slovo o Branimiru – Džoniju Štuliću

Naš portal je nedavno, u okviru serijala “Banjaluka – nekad i sad”, objavio tekst o nekadašnjoj “Bašti sljezove boje” uz podsjećanje na – iako je prošlo više od tri decenije – koncert čuvene “Azre” na čelu sa još čuvenijim frontmenom Branimirom – Džonijem Štulićem. “Azra” je u toj, za starije Banjalučane omiljenom mjestu, (danas parking prostoru u ul. Kralja Alfonsa br.12) održala nezaboravnu žurku a ukupan utisak te julske večeri davne 1987. godine nije pokvario ni duži prekid struje. Potpisnik ovih redova svjedočio je tom nazaboravu najviše zahvaljujući upravo glavnom “junaku” – Džoniju Štuliću.

Ko je bio – On?

Branimir Štulić koji danas živi u Holandiji – biografski rečeno – rođen je 12. aprila 1953. u Skoplju. Otac Ivan bio je oficir JNA i nalazio se na službi u jednoj skopskoj kasarni. Rodila ga je majka Slavica. Prvo Branimira, a onda i sestru mu Branku. Nakon Skoplja Štulići se sele u Jastrebarsko kod Zagreba, sredinom 60-tih odlaze u zagrebačko naselje Siget i iz tog perioda – pišu biografi – Štulić se sreće sa muzikom. Tačnije muzičkim instrumentima ili najpreciznije – gitarom.

“Džoni je upisao Šestu gimnaziju na Gornjem gradu – zapisao je njegov biograf Mladen Radišić u knjizi “Neman više ni s kim a ni protiv koga” (izdanje, Biblioteka “Heroina”,Subotica 1994.) – Ta je gimnazija bila na glasu kao posljednja šansa za ponavljače, ali su je istovremeno mnogi smatrali jednom od elitnih škola…”. Za talente raznih “boja” što je on kasnije i pokazao.

Štulić je bio odlikaš, a veliki talenat za muziku. Gitara i (kasnije) žene bile su opsesije i velike ljubavi. Njegova karijera vrtoglavo je rasla. Branimir je manje govorio (za medije), a više pisao tekstove i muziku za pjesme njegove “Azre” čiji je bio član od 1977. do 1988. godine.

“Za razliku od njegovih pjesama Džonijeve izjave su rijetkost u medijima koji se emituju ili izlaze na prostorima bivše “Juge” – zapisao je u istoj knjizi slovenački rok – kritičar Bojan Zupan. Branimir Štulić je autor desetak albuma od kojih su mnogi prodati u tiražu većem od sto hiljada primjeraka! Svake godine održavao je na stotine koncerata na kojima su se okupljale hiljade njegovih sljedbenika. Ni danas (podsjećamo knjiga o Štuliću izdata je 1994. op.p.) nema top liste bez Đonija. Njegove pjesme se vrte na radio – stanicama diljem ove raspamećene i ratom razje*ane zemlje. U Ljubljani se tzv “Balkanski žurevi” otvaraju njegovim pjesmama….”.

Ovaj ljubljanski rok-kritičar smatra Štulića “najvećim fenomenom roka na prostoru bivše Juge, odmah iza Bregovića”.

Šta je sve Štulić uradio na ovom planu – e za to bi nam trebao prostor jedne povelike knjige. Sa “Azrom” i bez nje.

Buntovnik “sa razlogom” kako su nazivali Štulića napustio je Jugoslaviju na početku njenog raspada. Daleke 1991. je otišao u holandski grad Utreht. Tu je stekao i porodicu. Iako su ga proglašavali “kontraverznim” muzičarem jedno je sigurno – bio je Jugosloven. Svjedoči to i njegov intervju za “Feral” koji je “dao” iz Holandije. Novinaru Petru Doriću je doslovno rekao ovo:

“Ovaj rat je moj najveći poraz u životu. Ja sam sve izgubio. Pjevao sam za sreću i za ljude, a vidi šta je sada nastalo. Ja sam dao sve od sebe, ali nisam uspio. Trideset godina sam izgubio. Jugoslavija je najgora i najgluplja zemlja na svijetu. Nema toga ni u Africi. Šta ja mogu kada nitko nije slušao…”.

Na Dorićevo pitanje – zašto ne dođe u Hrvatsku, da odsvira pjesme koje je napisao u Holandiji – rekao je:

“Neću. Nemam više ni s kim, ni protiv koga. Ja sam se uvijek mjerio sa generacijom prije pedeset godina. S Titom i njegovima. Danas se nemam tući protiv koga. Ovi sada – to su pi…e. Ne mogu se tući sa pi..ama…”.

I da sumiramo: Branimir Štulić – Džoni napisao je preko 200 pjesama. Najviše ih je emitovala njegova “Azra” koju – mada odavno ne postoji – i sada slušaju mladi iz eks Juge. A najviše zbog Štulića.

Džoni je ostavio takav pečat na prošlost i sadašnjost muzičke scene bivše zemlje da mu je i budućnost – zagarantovana.

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević