Nekad i sad (15) – Šahovska (vele)sila: Kako su penzioneri “skinuli” Damin gambit

Objavljeno: 21. 5. 2019 u 09:17h

Šahovsku tradiciju u Banjaluci danas održavaju, što bi rekao jedan moj prijatelj, uglavnom klijenti Fonda PiO ili penzioneri u dokolici. Ima tu, doduše, i nekadašnjih radnika ugašenih fabrika koje su privatizovane a čiji su prostori pretvoreni u trgovačke centre za prodaju tursko-kineskih(!?) proizvoda.

A nekada – o tim vremenima je riječ – Banjaluka je bila šahovska velesila. U bivšoj zemlji Š.K. “Nikica Pavlić” je bio redovan član najelitnijeg takmičenja – Prve lige Jugoslavije u šahu. Pored ovog egzistirala su još dva kluba a koji danas postoje samo u arhivima i sjećanjima. U njima je zapisano ili se pamti da je ovaj grad imao plejadu velikih šahovskih imena. Najveći je, svakako, Milan Vukić koji je bio četvorostruki prvak Jugoslavije, a drugi BL velemajstor Enver Bukić je na tri prvenstva bivše zemlje bio vicešampion. Pored ove dvojice sa najvišim šahovskim kategorijama Banjaluka je “izrodila” više internacionalnih majstora, majstora i majstorskih kandidata… I talenata, na pretek.

Svjetska šahovska federacija FIDA prepoznala je Banjaluku po tom formatu pa je pod njenim pokroviteljstvom i uz sponzorstvo brojnih radnih organizacija iz ovog grada dodijelila ulogu domaćina organizaciju Međunarodnog turnira skoro pa najvišeg ranga, 14-te ili 15-te kategorije. Prvi je održan 1974. godine kada se na najviše postolje popeo “jedan” Banjalučanin – Milan Vukić. Već na sljedećem turniru, četiri godine kasnije, u Banjaluku dolazi svjetski šahovski vunderkind ili, kako su ga zvali, genije iz Bakua – Gari Kasparov. Imao je tek 16 godina. Golobradi mladić je cijeli turnir odigrao – briljantno. Pobijedio i vinuo se u svjetske šahovske visine. Bio je svjetski prvak, a Banjaluka mu bila odskočna daska.

Početkom 80-tih održan je treći Međunarodni turnir na kojem je trijumfovao Viktor Ceškovski (SSSR), a na četvrtom prvo mjesto pripalo je zagrebčaninu Krunoslavu Hulaku. Najjači turnir u Banjaluci, kažu poznavaoci ovog sporta, organizovan je 1985. godine. Još je u sjećanju nastup jednog – u to doba –  najboljih svjetskih šahista, engleskog velemajstora Najdžela Šorta, pa Holanđanina Timana, Sarajlije Predraga Nikiolića. Poseban šlag bilo je učešće jdne dame – Maje Čiburdanidze, sovjetske šahistkinje i tada svjetske šampionke.

Potpisnik ovog teksta sjeća se da je Maja – u slobodnom turnirskom danu – odigrala simultanku sa banjalučkim novinarima. Igrala je na 25 ploča, a ako urednik dozvoli malo (samo)hvalisanja sa Majom sam odigrao – remi. Bio sam jedan od šestorice koji nisu -izgubili.

Poslije ovog odigrano je još nekoliko turnira. Onaj iz 1987. godine bio je u znaku trijumfa švedskog velemajstora Ronalda Ekstrema, a zadnji je igran prije 12 godine. Pobijedio je legendarni Viktor Korčnoj koji je ranije emigrirao iz SSSR-a u Švajcarsku.

Banjalučki Međunarodni turniri igrani su u Domu kulture (Banskom dvoru) i Galeriji savremene umjetnosti (Muzej savremene umjetnosti). Po pravilu mečeve u večernjim satima posmatrao je veliki broj ljubitelja ove drevne igre. A sa tih turnira otišlo je sijaset izvještaja i reportaža poznatih novinara i šahovskih specijalista. Danas – ostaje žal za tim vremenima.

Ni klubova, ni turnira

Za razliku od “nekada” Banjaluka “sad” je šahovska provincija. Jedan dobar poznavalac šaha mi je rekao da sada sve rijeđe – ne samo na ovim već i globalnim prostorima –  ima onog istinskog takmičarskog šaha i da za  ovim “sportom” vlada sve manje zanimanje.

“Za sve je kriva moderna tehnologija. Kada je kompjuter “pobijedio” velemajstora onda je i šah “propao kao rokenrol”, primjetio je duhovito moj drugar.

Danas šahovsku tradiciju u Banjaluci održavaju igrači na otvorenom. Postoji u gradu više šahovskih tabli po raznim parkovima i lokacijama. Najintezivnije šah se igra – koje li simbolike – upravo ispred Muzeja savremene umjetnosti pod čijim su svodovima igrale svjetske šahovske vedete.

Sada nema turnira, ali ni klubova.

Damin gambit je jedna varijanta otvaranja šahovske partije. A mat je značio kraj. Elitni šah u Banjaluci je, očigledno, matiran!

Idemo dalje!

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

1 komentar

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Komentari na clanak: Nekad i sad (15) – Šahovska (vele)sila: Kako su penzioneri “skinuli” Damin gambit

  1. Mat

    Kao osoba koja povremeno prati šahovsku scenu našeg grada, mogu samo da kažem da se autor ovog teksta nije udostojio ni da progugla šahovska dešavanja u našem gradu, a kamoli da se pobliže raspita u nekoliko aktivnoh šahovskih klubova. Naši šahovski klubovi rade puno na promociji šaha, edukuju mlade, organizuju turnire (koji su izmeđuostalog priznati od strane FIDE), samo to rade bez velike medijske eksponiranost, kao što možemo i ovdje da primjetimo, jer je ovaj članak o “propalom” šahovskom gradu, kako ga autor naziva, jedini (ili se možda varam) na ovom sajtu. Lijep pozdrav.

    Prikaži/sakrij komentare

    Prijavi komentar

    Spam
    Reklama
    Vrijeđanje

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.