Hubert Kufner: I srećni umiru

Danas će, u njemačkom gradu Ludvigshafenu, na vječni počinak biti ispraćen Hubert Kufner – Hubi. Ko je bio Hubi i šta – za Banjalučane – znači ovo ime? Riječju – mnogo a i više od toga.

Hubert Kufner je dvije decenije bio stalni član Dječijeg pozorišta. Ostvario je niz sjajnih i nezaboravnih uloga koje se pamte. Današnji 30-godišnjaci i nešto starija generacija naših sugrađana sjećaju se svog prvog Djeda Mraza iza čije se bijele brade krio njihov omiljeni lik iz predstava sa i bez lutki i iz bajkovite mašte.

Pokojnog Kufnera potpisnik ovih redova sjeća se po jednom događaju izvan scene i “dasaka koje život znače”.

Bilo je to na samom početku one nesrećne i ratom ovjerene decenije. Dakle, 90-te godine. Sticajem okolnosti saznao sam da je Hubi jedan od petorice dobitnika “džekpota” u novoformiranom evropskom Lotu. Hubertu je pripao “kolač” od oko 800.000 tadašnjih njemačkih maraka. Zanimljovost je u činjenici da mu je brojeve “super sedmice” ostavio otac koji je, u međuvremenu, preminuo.

Kufner je gotov novac, uz plaćenu policijsku pratnju, dovezao u Jugoslaviju. Pare – oko 750.000 maraka – ostavio je u “Ljubljanskoj banci” na štednju. Za taj potez bio je počašćen ručkom na brdu kod Kranja a domaćin mu je bio generalni direktor banke Metod Rotar.

Hubi, koga sam zatekao kod kuće uz bivšu “Banjalučku mljekaru”, popravljao je svog starog “taunusa”. Rekao sam mu:

“Ti možeš voziti mercedes ručne izrade a popravljaš tu krntiju.”

Hubi je bio iznenađen mojim (sa)znanjem da je dobio premiju. Zamolio me da o tome nikom ne govorim a kamoli da pišem reportažu koju sam želio objaviti u “Večernjim novostima”.

“Nisu ovo dobra vremena da se eksponiram sa iznenadnim bogatstvom.”

Poštovali smo njegovu želju i upamtili riječi kako “i srećni umiru”.

Kufner/i/ su početkom rata u BiH napustili Banjaluku. Saznao sam da je svoju štednju sa ogrommim iznosom spasao iz već načete “Ljubljanske banke” koju je investirao u apartmane na Kvarneru.

Poslije rata smo se jednom sreli. Pamtiću zadnju rečenicu:

“Uvijek sam volio Banjaluku.”

Hubi neka ti je laka zemlja.

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević