Banjaluka nekad i sad (7): Šta (je) znači(o) KAB

Klub akademičara Banjaluke (KAB) odavno više ne postoji. Ukinut je odlukom gradskih vlasti sredinom 80-tih prošlog vijeka, a ove godine navršiće se tačno osam i po decenija od kako je osnovan.

Zašto se sada sjećamo KAB-a i šta je starijim generacijama ova institucija znači(la)?

Klub akademičara predstavljala je instituciju koja je okupljala mlade, a koje danas u većem broju i u dugačkim redovima možemo “sresti” jedino pred slovenačkim konzulatom. Nažalost. Na ovom mjestu ću citirati našu sugrađanku Mirnu Savić-Banjac koja  za “Blic” kaže:

“Banjaluka, nažalost, sve više gubi ono po čemu je nekada bila prepoznatljiva… Ipak, najviše od svega mi smeta to što je kod mojih sugrađana nestao vedar duh. Masovno napuštaju Banjaluku, a grad čine ljudi.”

Mirna je više nego u pravu. Nema više one kolektivne vedrine, raspoloženja, entuzijazma… A sve ove “kategorije” u svoj bogatoj i raznovrsnoj ponudi, programskim i drugim sadržajima nudio je baš KAB. Okupljao je studentsku i srednjoškolsku omladinu, koji su džeparac zarađivali preko KAB-ove omladinske zadruge. I kada smo kod rada valja podsjetiti da je KAB, nakon katastrofalnog zemljotresa prije pola vijeka, inicirao dvije omladinske radne akcije saveznog nivoa. Štab akcije se nalazio u Poljokanovom parku na Hisetima. Brigadiri su obnavljali infrastrukturu koja je nastradala u seriji zemljotresa oktobra 1969. godine.

KAB je utemeljio “Kočićev zbor”, tradicionalnu manifestaciju kulturno-književnog karaktera posvećena najčuvenijem krajiškom spisatelju i borcu za narodna prava, koja se i sada održava u životu. Isto tako KAB je osnovao i susrete na Vrbasu koji su održavani povodom 27. jula – nekadašnjeg Dana ustanka naroda i narodnosti BiH. Taj praznik je izbrisan, ali su ostali susreti na Vrbasu koji se, kao nekada, organizuju krajem jula – najtoplijeg ljetnjeg mjeseca. Sadašnje vlasti, reklo bi se, i dalje baštine manifestacije koje je utemeljio KAB.

Pored ovih, akademičari su pripremali i relizovali književne i plesne večeri. Festival “Mladi pjevaju Banjaluci” i – da ne nabrajamo dalje. KAB se finansirao uglavnom od članarine brojnog članstva, od Omladinske zadruge i bašti koje su se u različitim periodima i na različitim mjestima djelovale u gradu. Sjećam(o) se KAB-ovih bašti kod Narodnog pozorišta, na temeljima sadašnje robne kuće Kastel ili čuvene “Bašte sljezove boje” u dvorištu bivšeg Doma JNA u Kralja Alfonsa ulici.

Šta je ostalo od KAB-a?

Ni danas, iz sadašnje perspektive, nije jasno – zašto su bivše gradske vlasti odlučile dekretom da ukinu KAB?

Kada je potpisnik ovih redova sa sličnim naslovom napisao komentar za “Večernje novosti” bio je pozvan na službeni razgovor u nekadašnji Socijalistički savez radnog naroda (SSRN), opština Banjaluka. SSRN je u bivšoj zemlji polagao pravo na štampane i elektronske medije. I njihovo sadržajno – uređivanje.

Bio je to pravi brifing i ubjeđivanje kako to nije ideološki ispravno, da je KAB skrenuo sa partijske linije, da je postala retrogradna organizacija. Nisam se sa ovim kvalifikacijama složio ali je ostalo na – tome.

Šta danas podsjeća na ova slavna vremena banjalučke mladosti?

Tu i tamo postoji tabla (kao na Banskom dvoru), zatim obilježje mosta koji je poznatiji kao “Venecija most” na lijevoj obali Vrbasa… Ali, najvažnije, niko nam iz memorije ne može izbrisati na kraći ili duži period “druženja” i članstva sa KAB-om.

Idemo dalje!

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević