Banjalučki gimnazijalci proslavili 60 godina mature (Foto)

Iako su to danas, uglavnom, 78.godišnjaci, svi su bili složni sa onom čuvenom pjesmom Branka Radičevića da je “od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba”.

Upravo ova generacija se sastala i u hotelu “Bosna” obilježila šestu deceniju od kako su napustili klupe banjalučke Gimnazije i krenuli – kud koji. Većina je završila fakultete i nastavila uspješne karijere u raznim kolektivima bivše zemlje. Nje više nema, ali ostao je ovaj, istina, prorijeđeni “stroj” sijedih glava i mnogo, mnogo osmjeha što su se sastali na još jedan generacijski jubilej.

Družili su se na terasi restorana “Bosna” – u istom objektu ali starog i srušenog u zemljotresu oktobra 1.969. godine – gdje su proslavili maturu nakon završetka “najljepšeg životnog doba” – srednjoškolskog obrazovanja.

“Od oko 150 učenika generacije koja je završila Gimnaziju 1.959. godine na ovoj proslavi, nakon 60 godina, bilo nas je 25-toro. Školu smo završili u onom poznatom starom zdanju koje više ne postoji, odmah iznad Gradske tržnice a sa pogledom na tvrđavu Kastel”, prisjeća se Zakija Haznadar, penzionerka koja živi u Banjaluci.

Zanimljivo je to da je Zekija proslavila jubilarnu maturu sa bratom Midhatom, a – nisu bliznaci.

“Razlika između mene i sestre su skoro dvije godine, ali su nas roditelji upisali zajedno da bi uštedjeli na udžbenicima”, dodaje u šali brat Midhat koji je dan ranije “predvodio” slavljenike elektrotehničkog odsjeka Tehničke škole koji su obilježili pola vijeka mature, a Midhat  im je bio razredni starješina.

U hotelu “Bosna” 60-oj godišnjici mature prisustvovalo je 25 generacijskih vršnjaka. Zaslužili su da im pomenemo imena:

• Radovan Grgić,
• Branka Martinović,
• Nada Božić,
• Dušan Đukanović,
• Zekija i Midhat Haznadar,
• Azra Jusufović,
• Stanislav Gatarić,
• Salih Karabegović,
• Vera Pinjević,
• Ljubinka Šušnjar,
• Ljubica Paštar,
• Radojka Grgić,
• Omer Višić i
• dr Željko Rodić (svi iz Banjaluke),
• Savo Šešum (Bačka Palanka),
• Bogdan Bunić(Bjeljina),
• Ljiljana Matavulj i Marko Tukarić(Celje),
• Gordana Uletilović i Stojan Tomić(Beograd),
• Miroslav Šinka i Erika Salaj (Zagreb),
• Lazar Materić i Hasan Ćesić (Sarajevo).

Uz napomenu da smo damama “ostavili” djevojačka prezimena, svi oni su ostvarili uspješne radne karijere, a trojica njih: Tukarić, Ćesić i Materić su evocirali uspomene na INCEL, nekadašnju Industriju celuloze i papira, gdje su najduže radili.

I još jedna zanimljivost: Zekija Haznadar, Omer Višić i Seid Maglajlija (preminuo prije dvije godine) – učenici 8b razreda banjalučke Gimnazije, bili su u različitim periodima prve ličnosti Banjaluke ili predsjednici Opštine, koji se sada zovu Gradonačelnici. Uz to što su bili dobri đaci, a kasnije samoupravljači, kako su se zaposleni nazivali u bivšoj državi. Većina od preživjelih koji su obilježili 60. godišnjicu mature učestovali su na izgradnji zemlje kroz omladinske radne akcije. Tadašnja mladost je gradila puteve i pruge, a i danas se pjesme posvećene ovim neimarskim poduhvatima rado pjevaju. O ljubavima iz tog perioda – nećemo. Dovoljno je to što su se Ljiljana Mataulj i Marko Tukarić koji žive u Celju zavoljeli još u Gimanzijskim klupama, a i danas su sretni i nasmijani supružnici. Njima su banjalučke “Aleje uzdaha” i danas na – srcu.

Portal Banjaluka.com svima želi još dugo godina sretnog života, a sada – neka su nam živi i zdravi!

Banjaluka.com / Autor: Slobodan Pešević