Muharem Insanić, pekar i kompozitor: Hljebom liječi tijelo, muzikom dušu (Foto)

Muharem Insanić poznat je po pekarskim proizvodima koje Banjalučani vole i uvijek se vraćaju po njih u pekaru “Arion”, koja ove godine slavi 110 godna postojanja u gradu na Vrbasu, ali poznat je i kao idejni tvorac “Safikade”, prve opere u Banjaluci, koja je izvedena u Narodnom pozorištu RS.

Ekipa “Nezavisnih” ga je posjetila i porazgovarala s njim o pekari, ocu, tradiciji i muzici.

“Rođen sam 1944. godine u Žepču kao četvrto od osmoro djece koje su moji roditelji imali. Majka mi je bila domaćica, a otac pekar. Bilo nam je zaista lijepo i uvijek smo živjeli od hljeba i davali ga drugima. Bila su to srećna vremena, u kojima smo bili mi, ali i tadašnja Jugoslavija”, kaže Insanić.

On dodaje da su u šali njegovog oca zvali Jug Bogdanom.

“Zvali su ga jer je imao osam sinova, što je u to vrijeme bilo pravo bogatstvo da neko ima samo mušku djecu. Jedini sam ja nastavio pekarski posao, neki od braće su preminuli, dok su drugi otišli u inostranstvo za vrijeme rata u BiH. Volim ovaj posao i uvijek kažem da hljebom liječim tijelo, a muzikom dušu”, ističe Murahrem.

Inače, njegova pekara je poznata po kiflama koje imaju poseban šmek, a stariji Banjalučani kažu da se isped njegove pekare uvijek čekalo u redu na vruće pecivo.

“Stalno smo u pokretu i Banjalučani vole da jedu ono što im mi spremimo. Tradicija spremanja kifli sa maslacem i još ponekim tajnim sastojcima čini naše kifle ukusnijma, koje klize niz grlo. Nažalost, nemamo dovoljno sredstava kako bismo mogli da renoviramo i obnovimo pekaru, pa se nadam da će nam gradske vlasti pomoći, jer je ova pekara jedan od simbola grada”, rekao je Insanić.

Pričajući o operi “Safikada” govori da je to priča o djevojci koja je bila nesrećno zaljubljena, što se može vidjeti u istorijskim zapisima.

“Svi zaljubljeni parovi odavno pale svijeću na njenom grobu kako bi njihova ljubav potrajala i bila viječna. U toj operi se može vidjeti kako se oblačilo za vrijeme Austrougarske u Banjaluci i kako su se tada ljudi ponašali i izgledali”, kazao je Insanić.

On ističe da je “Safikada”, koja je 2011. godine izvedena u Narodnom pozorištu, njegova ideja, koja možda ove godine neće biti izvedena zbog nedostatka sredstava.

“Kultura je na zadnjem mjestu u društvu. Ljudi nemaju novca za osnovne namirnice i samim tim Gradska uprava, ali i Ministarstvo prosvjete i kulture RS sve manje novca izdvajaju u ovakve projekte. ‘Safikada’ jeste projekat koji košta, ali će ostati ovom gradu i Banjalučanima kao jedna uspomena na vremena kada je prava ljubav imala cijenu. Predaću ponovo projekat Ministarstvu i Gradskoj upravi, pa se nadam da će imati sluha za mene”, naglasio je Insanić.

Upitali smo ga da li će neko nastaviti njegov pekarski zanata, ali nam je odgovorio da mu djeca nisu u Banjaluci.

“Moja djeca su uspješna u Italiji. Sin mi je najpoznatiji pizza majstor, a kćerka uspješan psiholog. Ne želim ih tjerati, ali nikad se ne zna. Možda se vrate u Banjaluku, mada sumnjam, jer je tamo njihov život”, dodao je Insanić.

Zanat, pa onda fakultet

Muharemov otac je govorio da, kada imate zanat, fakultet vam je samo plus.

“Moj otac je uvijek govorio da je zanat najbitniji. Nisam bio na budžetu tadašnje zemlje i otac mi je morao plaćati studije. Uvijek mi je govoro da ću dobiti novac za studije ako naučim zanat u pekarstvu. Potrudio sam se i naučio zanat, da bih danas imao zanat i fakultet koji me čine srećnim”, kazao je Muharem Insanić.

Izvor: Nezavisne