Legendarnom čika Ali ispunjena još jedna velika želja

Legendarnom Aliji Ali Mahmutoviću, kome je nedavno renoviran vlažni i memljivi stan u banjalučkom naselju Borik, ovih dana je ispunjena još jedna velika želja – dobio je globus na kojem može da pronađe omiljene države i glavne gradove!

Neobičan poklon uručio mu je Fikret Smajić, slikar i jedan od organizatora humane akcije “Pomoć za Alu – Ale nije sam”.

– Nakon renoviranja, htio sam da mu ispunim i tu želju, jer je ranije kod svog kreveta imao kartu svijeta i stalno pokazivao gdje se nalaze rijeke, okeani, planine… Ovaj globus služi i kao lampa, pa će naš Ale moći da osvjetli sobu – rekao je Smajić.

Za to vrijeme, Mahmutović je razdragano špartao prstima po “globusarki” i stao negdje kod Japana.

– Ovdje u moru je dubina oko 11.000 kilometara. Evo Havajskih ostrva, Sjevernog i Južnog pola – govorio je Ale i dijelio bajadere.

A na glasne prozivke gostiju da bi mu u obnovljenom stanu sada dobrodošla pomoć kakve vrijedne domaćice, i da se oženi, banjalučka legenda je uzvratio: “Žena? Ehe, he-he-he-he. Ako je dobra, može, ali teško je danas naći dobru. Bilo ih je koje su mi nudile brak, ali…”

Ipak, ovaj sedamdesetjednogodišnjak nije ostao zagonetan kada se pričalo o nastavku njegovog regulisanja saobraćaja na raskrsnici kod Gradskog mosta, gdje je nedavno napravljen kružni tok.

– Ja tu kao saobraćajac-amater “radim” od 9. maja 1960. godine kada se kod džamije Ferhadije dogodio sudar “prage” 16-77 i vojnog kombija registracije 8885, pa neću u penziju. Nisam prestao ni kada me je jedan čovjek namjerno udario, zbog čega sam završio u bolnici. Tamo i sada odlazim, jer još ima prebrzih vozača i onih koji ne znaju pravila vožnje u kružnom toku. A što se tiče novog stana, bolji je nego što je bio. Čist je, lijep i miriše. Svi me to po gradu pitaju. Hvala svim prijateljima mojim, dobrim ljudima, firmama. Nema života bez prijatelja i Bog im svima namirio – objasnio je legendarni Banjalučanin.

Biba Dedić Puškar, Alina bliska rođaka i sadašnja starateljka, otkrila je da je Ale mogao da završi u staračkom domu.

– Sama pomisao da bi mogao biti tamo smješten me je užasavala, pa to nisam dopustila. Takođe, Ale je sve vrijeme boravio kod mene dok mu je renoviran stan. Njegov odlazak u dom ne bih mogla da podnesem, pa smo svu proceduru i papirologiju uredili sa Centrom za socijalni rad, koji je sam predložio mene za staratelja i Ale je sada u dobrim rukama. Niko o njemu ne može bolje da brine osim nas koji ga poznajemo – navela je Biba.

Ona je Aliju ovih dana vodila na ljekarski pregled, gdje je utvrđeno da je njegovo opšte zdravstveno stanje vrlo dobro.

– Zbog šećera, imao je određenih problema sa očima. Međutim, to smo sada uz lijekove i novi način ishrane doveli u normalu. Čak mu je jedan od doktora rekao: “Dobar si ti, Alija, koliko si vremena proveo na Vrbasu.” Inače, Ale u hrani nije probirljiv i zahtijevan, a sada najviše jede mahune, povrće, voće, supe i razna kuvanja, jer su rekli da mu ne pripremam pečenu hranu. Kako bilo, na televiziji gleda uglavnom sport i “Dnevnik” i obožava da igra domine – naglasila je Mahmutovićeva starateljka.

– Njegov “radni” dan počinje ujutro, kada mu spremim doručak, lijekove i čistu garderobu. E onda on ide svojim stalnim putevima i maršutama. Uzme ceker, stavi kačket i ide na raskršće kod Gradskog mosta, hrani golubove, cuke i mace i posjećuje sahrane i dženaze da se pomoli za duše pokojnika. Najteže je što se nikada ne zna kada će se vratiti. Nekada dođe u 22 časa, nekada kasnije, pa znam zagalamiti, a on odgovori da mu je utekao autobus ili dođe taksijem – rekla je Biba Dedić Puškar, koja je zbog dolaska ekipe Pressa RS bila primorana da Alu zadrži u “kućnom pritvoru”, iako je tada imao zakazanu dženazu.

Sve golubove zna po imenima

Kako god, Ale je opet uvjerio da, osim sličica iz čokoladica “životinjsko carstvo”, i dalje ima izuzetno pamćenje.

– Prvi “fijat” u Banjaluci imao je registarsku oznaku 40-23. Broj opasača poznatog banjalučkog policijskog vodnika Mitra Medovića bio je 42-031. Godine 1976, u petak, 10. septembra, desila se avionska nesreća u Zagrebu sa 176 žrtava… Ja sve svoje golubove znam po imenu. Evo, ovaj je Hamdija Pozderac i dolazi čim ga zovnem. Majda? Ona mene voli. Kada kupujem u “Tropiku”, ona uzme nešto, prođe kasu i kaže: “Platiće Ale” – prenio je Mahmutović, koji danas živi od invalidske penzije, a lane je bio predložen za “Aprilsku nagradu Banjaluke”.

Izvor: Pressrs.ba