“Divlja žena” nađena kod Banjaluke

Nevjerovatan slučaj desio se 1939. u okolini Banjaluke kada su seljaci na planini Borji pronašli divlju, polunagu ženu, sa ogrtačem od trave… U njoj su prepoznali djevojku nestalu prije 22 godine, za koju su mislili da je odavno mrtva.

Beogradska “Pravda” donosi 22. januara 1939. priču o ovom događaju, navodeći da se Banjalukom tih dana munjevitom brzinom pronijela vijest o pronalasku “divlje žene”, na koju su naišli seoski dječaci, čuvajući stoku.

“Dječaci su vidjeli jednu skoro nagu ženu sa raspletenom kosom do koljena. Dječaci su otrčali u selo i obavjestili roditelje. Seljaci, međutim nisu vjerovali djaci. Dječaci su i dalje izgonili stoku na pašu, ali nisu smjeli da odu u blizinu mjesta gdje su vidjeli tu ženu”, piše “Pravda”.

U nastavku, list navodi da su nakon nekog vremena, skoro na samom podnožju planine, dječaci opet vidjeli istu ženu. Prestrašeni, pobjegli su ostavivši stoku.

“Sutradan, pošli su njihovi roditelji naoružani štapovima i sjekirama da potraže ‘divlju’ ženu. Cijeloga dana seljaci su tragali i predveče vidjeli su tu tajanstvenu ženu, obraslu u kosu, a obučenu u odjelo od životinjske kože. Na nogama je imala obuću opletenu od granja, a preko ramena ogrtač od trave. Seljaci su napravili krug oko nje da ne bi pobjegla. Žena je vrisnula i pala u nesvijest”, piše list,  navodeći da kada su joj seljaci prišli, na svoje zaprepaštenje, u njoj su prepoznali Zorku Blažunović, koja je nestala prije 22 godine!

Zorka je nestala dok je BiH još uvijek bila pod Austrougarskom okupacijom, a od tada su svi mislili da je mrtva. Vraćajući se u prošlost, list piše:

“1916. godine Zorka je imala 18 godina. Bila je vrlo lijepa djevojka i dopala se nekom austrougarskom oficiru. Jednoga dana oficir je naredio Zorkinim roditeljima da je pošalju u žandarmerijsku kasarnu, gdje ima da bude saslušana kao svjedok po nekoj stvari. Svima je bilo jasno zašto oficir poziva Zorku, ali se naređenje moralo ispuniti. Sutradan se Zorka plačući oprostila od roditelja i pošla. Roditelji su mislili da Zorka ide u kasarnu… Istoga dana popodne došli su žandarmi u kuću Zorkinih roditelja da je traže. Roditelji su tvrdili da je Zorka već otišla, ali to nije pomoglo i oni su odvedeni u zatvor gdje su mučeni i poslije zatvoreni. Poslije propasti Austrije Zorkini roditelji su pušteni, ali o svojoj kćeri nisu mogli ništa da saznaju.”

Misterija: Gdje je bila 22 godine?

“Pravda” navodi da se Zorka, nakon što je pronađena, uskoro osvijestila ali i dalje nije izgovorila ni jednu riječ.

“Samo je drhtala je cijelim tijelom. Jedan od prisutnih počeo je da joj priča kako je nestalo Austrije, da je Bosna slobodna, a pri tom je spomenuo i ime zloglasnog austrijskog oficira Franca. Na ove riječi Zorka je počela da škripi zubima, steže pesnice i zauzima prijeteći stav. Ali ona ni sada nije izgovorila ni jednu riječ i seljaci vjeruju da je zaboravila da govori, a po njenom držanju izgleda da je poludila. Vjeruje se da je Zorka tek prije izvjesnog vremena došla na planinu Borja, a da je do sada živjela na drugim bosanskim planinama u kojima ima terena gdje čovječja noga još nije stala. Nevjerovatno je, doduše, da je mogla provesti više od dvije decenije na planini Borji”, navodi se na kraju teksta, uz opasku da će seljaci Zorku Blažunović uputiti u zavod za umobolne.

Izvor: Mondo/ Siniša Stanić