Banjaluka: Priča s Čaira (Foto)

Ako želite znati šta je ekipa iz naselja i ako vas zanima gdje se nalazi mjesto na kojem sve razlike postaju premostive i nevažne onda trebate doći na Čaire popiti pivo, odigrati partiju basketa i upoznati najšarolikije i najneobičnije društvo Banjaluke. Mislite da smo pristrasni? Možda malo. I to isključivo zato što smo veći dio svog života proveli upravo na tom mjestu za koje nas vežu uspomene na ljude s kojima nas je tako prosto spojio blok zgrada na sivom betonu načičkanih oko OŠ Jovan Cvijić ( Filip Macura ).

Ova neobična porodica skoro tradicionalno odrasta uz školsko igralište i druženje do kasno u noć. Okupljalište ispod vrba bilo je glavno Čairsko ćoše, sve dok ih devedesetih nisu sasjekli. Nakon toga, neizbježno je postalo makar jednom zastati i zaploviti u diskusije i razgovore onih koji su se zatekli na tzv. „kocki“, ma kuda da ste pošli. Na ovom uglu igrališta skoro uvijek svjetluca žar cigarete, a smjena generacija je jedina uočljiva promjena. Ok. I po neki grafit, posvećen „Borcu“. Kao što je npr. njaveći Borčev grafit u Banjaluci. Ili grafit Lešinarima, Borčevim navijačima. Jer je mlada postava Čairske ekipe (od)uvijek vijerni i vatreni navijač Banjalučkog sportskog kluba Borac. A i vatreni obožavaoc sporta.

Ljeti a i tokom zime, po čitave se dane ne smiruje zvuk lopte koji odjekuje u sudaru sa betonskim igralištem. A baš tako je, osim navijača, ovo mjesto rodilo i dosta igrača Borca koji su ovdje zabijali svoje prve golove, a svoje prve trojke pucali baš na tom Čairskom košu.

Nebitno da li ste doktor, inžinjer ili elektirčar. Studentkinja, novinarka ili prodavačica. Da li imate 7 ili 77 godina. Stanovnike ovog uličnog čvora veže jedna ista stvar. Oni su „raja s Čaira“. I sadašnja i nekadašnja i prisutna i rasuta po svijetu. Ratna pomjeranja, ekonomske prilike, ljubavne priče naselile su Čairsko društvo skroz gore od Aljaske pa dole do Australije. Ali zato, „kad god se sretnemo, uvijek se zalije i uvijek se završi s nekom od Borčevih pjesama“.

Baš s tim u vezi već nekoliko godina, uz podršku direktora OŠ Jovan Cvijić, okupljamo se na školskom igralištu kako bismo uz pivo i koji zalogaj kroz druženje udovoljili nostalgiji, održali odnose, podstakli zbližavanje i prijateljstva, a zatim i prenijeli svoja iskustva navijačke, sportske i ulične kulture na mlađe generacije. Uz to, s naglaskom na poštovanje reda, starijih i očuvanje ekološki čistog okruženja mlađim naraštajima želimo imati najljepše i najuređenije naselje u gradu.

Upravo zato naši skupovi uvijek budu propraćeni akcijom čišćenja okoliša u namjeri da omogućimo zdrav i bezbjedan prostor novim generacijma i pošaljemo ekološki osviještenu poruku svim našim sugrađanima.

Bliži se sljedeće okupljanje i s nestrpljenjem očekujemo isto. U sportski i ekološki istom duhu i ovaj put ćemo, pored čišćenja, kraj urediti još jednim grafitom preko tribina sportskog igrališta kao dokaz ljubavi, vijernosti i podrške našem Borcu. Za sve posjetioce spremamo zakusku, muziku, kvalitetno druženje i dobru zabavu.

Ove godine kroz pomen Aleksandru Roldu, nastradalom mladiću u incidentu koji se dogodio upravo na ovom igralištu u blizini ulaza u fiskulturnu salu, dodaćemo još jednu suštinu skupu.

Naime, u vršnjačkom obračunu, neriješenim računima i osvetničkim pobudama ugašena je jedna nedužna mladost. Teško je zaključiti da li teret društvene odgovornosti za ovu tragediju pripada disfunkcionalnoj porodici čija djeca odrastaju bez nadzora ili unutar porodičnog nasilja. Ili pripada disfunkcionalnim institucijama koje ne vrše efikasno dužnosti za koje su formirane. Ili pripada nama kao disfunkcionalnom društvu koje je prestalo da mari i da se brine o drugima. Ali jedno je sigurno – ne želimo da se ovakvo nešto ikada više ponovi. Upravo zato želimo poslati snažnu poruku cijeloj Banjaluci – da su mladi naša briga i da ih ne smijemo zaboraviti. Naša je dužnost da prenesemo svoja iskustva na njih te da ih kroz edukaciju obučimo kako da usmjere najbolji dio sebe u ličnu izgradnju, postanu uspješni odrasli ljudi i žive kvalitetan život.

I na kraju, ne zaboravimo na najmlađe – „Kraj vrijedi koliko se djece igra u njemu“, čuvajmo ga budućim generacijama.

Izvor: marinsvijet.wordpress.com