Banjaluka nekad i sad: Od Titanika do Boske (Foto)

Banjaluka je svoju urbanističko-arhitektonsku fizionomiju – pogotovo njen centralni dio – dramatično promjenila poslije katastrofalnog zemljotresa s kraja oktobra 1.969. godine. Još malo pa ravno prije pola stoljeća.

U pravom epicentru te tragedije našla se stambeno-poslovna zgrada zvana Titanik na mjestu današnjeg tržnog centra Boska. Nadimak po brodu zgrada je dobila zbog sličnosti balkona koji su podsjećali na čamce za spašavanje na obodima Titanika, potonulog u talasima Atlantika. Objekat je ozbiljno uzdrman u prvom jakom potresu 26. oktobra da bi sutradan doživjela skoro potonuće poput planetarno poznatog broda.

U ponedeljak, 27. oktobra 1.969. godine tačno u 9,13h, a to vrijeme je zaustavljeno na poznatom “izlomljenom” časovniku, podzemna tutnjavina srušila je lijevo krilo zgrade. Odmah iznad prodavnice “Sport heruc”. Potres je bio koban za porodicu Batić jer su poginule majka i ćerka.

U zgradi, sjeća se i autor ovih redova, stanovali su pretežno ofociri JNA. Prizemlje je pripadalo trgovinama i ugostiteljskim sadržajima. Isticao se “Zdravljak” čije ukusne delicije – poput pure sa kiselim mlijekom i razne pite – pamte vremešniji Banjalučani. Objekat je isti dan očišćen od ruševina srušenog dijela a zgrada je brzo sravnjena sa zemljom po istom receptu kao i Gimnazija – minama koje su postavili inžinjerci JNA. Vojska i tadašnja milicija čuvali su poslovne prostore Titanika od neželjenih noćnih gostiju – lopova. A nakon rušenja tu se nalazio ogroman i najčešće poluprazan parking. Trajalo je to do sredine 70.-tih prošlog vijeka da bi onda otpočela izgradnja – Boske.

Boska

Poslije oktobarskog zemljotresa visoka limena ograda godinama je krila poglede znatiželjnih prolaznika od temelja gdje je počela gradnja – u to vrijeme – najveće robne kuće na Balkanu. Betonsko zdanje bilo je završeno 1.978 i dobilo ime – BOSKA.

Postoji kontraverza oko naziva nekadašnje Robne Kuće a sada Tržnog centra ali sa istim “nickom”. Jedni tvrde da je je Boska “krštena” po imenu hrabre partizanke – (BOS)nić Mi(KA). Postoji najmanje jedna nelogičnost za tu tvrdnju – Bosnićeva je Drvarčanka i nije imala nikakve “veze” sa centrom nakadašnje Bosanske krajine – Banjalukom. Autoru ovih redaka je bliža varijanta da je Boska dobila naziv po Agrokombinatu “Bosanska krajina” u čijem se sastavu nalazio i trgovački sektor. Dakle, (BOS) (K)r(A)jina.

Ono što nema dileme jeste podatak da se Boska prostire na blizu 16.000 kvadratnih metara trgovačkog i skladišnog prostora i da je potrošačima nudila oko 80.000 artikala – u rasponu od odjeće do bijele tehnike, nekadašnjih gramofonskih ploča, namještaja i drugih potrepština – isključivo proizvedenih u domaćim fabrikama eks Jugoslavije. Autor ovih redaka sjeća se da mu je bivši direktor Dževad Delić govorio:

“Kada bi radnici elektronske industrije “Čajavec” dobili platu pokopovali bi iz rafa cijelu trećinu ponuđene robe”.

Pored trgovačke djelatnosti Boska je u podrumski prostorima imala reprezentativan restoran gdje je šef kuhinje bila Rada Aleksić, proglašena u bivšoj zemlji za najboljeg kuhara Jugoslavije.

Dugo je, poslije rata u BiH, Boska tavorila i propadala a nekada punei rafovi bili su sve više prazni(ji) do promjene vlasništva. Boska je privatizovana a kako danas izgleda znaju – naši čitaoci.

Idemo dalje!

Banjaluka.com/ Autor: Slobodan Pešević