Banjaluka: Hrana u produženom boravku skuplja nego radnički topli obrok

Osnovci koji se hrane u produženom boravku mjesečno za obroke plate 165 maraka, što je više i od toplog obroka koji se isplaćuje radnicima.

Dnevni meni u školi – doručak, ručak i užina, preko organizovanog dobavljača košta 7,5 maraka, a zanimljivo je da toliki iznos ne pojedu čak ni mnogi radnici za 8 sati na poslu. Topli obrok, inače, iznosi 0,75 odsto od prosječne plate, odnosno 6,5 KM za dan.

“Naručujem često s kolegama dostavu na poslu, pasulj, ćevape, što me košta između tri i pet maraka i bude mi dosta za dan” – ispričao nam je 40-ogodišnji Zoran.

On istovremeno plaća i hranu svom osnovcu.

“Dijete bude u produženom boravku jer supruga i ja radimo cijeli dan. Riješili smo da mu plaćamo hranu; opet je zdravije nego da pakujemo sendviče svaki dan ili da kupuje picu i burek. Ipak mislim da je previše dati 165 KM za hranu svakog mjeseca. Pa, toliko košta državni vrtić! Mnogi to sebi ne mogu ni priuštiti” – komentariše ovaj otac.

Jelovnik

Podsjetimo da je boravak djece u produženom boravku, i to uglavnom učenika od prvog do trećeg razreda, besplatan, te da roditelji sami odlučuju hoće li plaćati i ishranu.

Škole biraju dobavljača, s kojima roditelji kasnije sklapaju ugovor. Đacima se uglavnom pripremaju i donose kuvani obrok, riža i makarone s mesom, pasulj, voćka za užinu, te pite i krofne s mlijekom ili čajem za doručak.

“Roditelji nam se ne žale na hranu. Imamo devedesetoro djece u produženom, a njih tridesetak plaća užinu. Inspekcija redovno kontroliše hranu i nije bilo primjedbi, a roditelji imaju i uvid u sedmični meni” – precizirala je situaciju u OŠ „Aleksa Šantić“ u Rosuljama direktorka Svjetlana Radusin.

Školska menza

Ona kaže da bi najviše voljela kada bi škole imale mogućnost da otvore svoju menzu, ali nedostatak prostora je glavni problem.

“Pedagog sam bila 20 godina, sada sam direktor i vrlo sam upućena u ovu tematiku. Bila sam i u inostranstvu gledala kako tamo sve funkcioniše. Djeca se, osim što imaju zdravu ishranu, uče i radnim navikama, serviranju, pranju suđa, što je višestruko korisno. Ali, nažalost nemamo prostora da otvorimo svoju kuhinju. I za produženi smo imali jednu prostoriju, pa smo ostavu iz fiskulturne sale renovirali i preuredili u još jednu prostoriju” – napominje Radusinova.

Ketering

Istovremeno, dok djeca u školi pojedu hranu za 7,5 maraka, topli obrok za radnike putem pojedinih restorana koji se bave keteringom u Banjaluci košta četiri marke. U tu cijenu uračunat je glavni obrok s prilogom, salata i voćka ili slatkiš.

“U Sindikatu uvijek zagovaramo da poslodavac svom radniku obezbijedi topli obrok kako bi zaposleni mogli da imaju normalne uslove i posvete se taj dan poslovnim obavezama i zadacima, pa tek ako ne mogu to da osiguraju, da isplate novčani iznos” – poručili su iz Saveza sindikata RS.

Pretilost

Iz Udruženja za zaštitu potrošača DON upozorili su da mnogi roditelji nemaju novca da plate obroke u produženom boravku, dok je, s druge strane, djeci u školama isto dostupna i nezdrava hrana.

“Unutar školskih objekata prostore su zakupile pekare koje đacima prodaju tijesto i gazirane napitke, pa se čudimo onda što su nam djeca pretila. Učenici su sve do 15 godine u fazi razvoja, a serviramo im nezdravu hranu” – upozorila je Murisa Marić, izvršna direktorka DON-a.

Izvor: Srpskainfo/ Nataša Telebak/ Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija