Banjalučki Odred izviđača 22. april: Djecu i omladinu pripremaju za život (Foto)

Banjalučki “Odred izviđača 22. april”, decenijama vaspitava i obrazuje djecu i omladinu kroz rad u prirodi, kako bi ih pripremili za sve što ih u životu čeka.

Danijela Mitrašinović, predvodnik “Odreda izviđača 22. april” ekipi Anadolu Agency (AA) ispričala je da su u gradu na Vrbasu formirana dva odreda izviđača nakon Drugog svjetskog rata, a današnji Odred radi na prinicipu organizacionih i radnih jedinica, postoje i starosne kategorije, od sedam do 11 godina, od 11 do 15 i 15 do 18 godine, te odrasli.

“Funkcionišemo tako što stariji brinu o mlađima i vode mlađe, a mi odrasli smo tu kao podrška”, rekla je Danijela Mitrašinović.

Ekipa AA prisustvovala je izviđačkom sastanku jata “Šišmiši”, a sva jata inače nose nazive po životinjama koje odaberu članovi prema osobinama životinja koje im se najviše sviđaju.

Oni se pripremaju za jubilarne 20. “Majske susrete izviđača Gojko Grahovac” koji se održavaju u subotu u parku Mladen Stojanović u Banjaluci.

Najmlađi izviđači od 7 do 11 godine kroz bajke tragaće za blagom, do kojeg će stići samo ako riješe probleme u svakoj od bajki.

Na pitanje da li je tokom prethodnih godina bilo oscilacija u interesovanju djece za članstvom u izviđačima, Danijela Mitrašinović istakla je da su razlike velike.

“Gledajući iz perioda kada sam ja bila dijete, tada je svako dijete nekako po inerciji jedan dio života provelo u izviđačima. To se nekako podrazumjevalo. Sada je to malo drugačije, djeca gube interes za boravak i život u prirodi, za rad u grupama, radije bi da sjede kući pred računarom, ali mi se trudimo. Uvijek imamo male djece i raspoloženih, dođemo nekako do njih, idemo u škole, tako da čim dođu prva dva sastanka uglavnom i ostanu”, rekla je ona.

Prema njenim riječima, svi smatraju da izviđači postoje da bi živjeli u prirodi, dizali šatore i spavali u njima.

“To je samo naš metod, mi se jedini još u ovoj našoj državi deklarišemo kao vaspitno-obrazovna udruženja. Bavimo se vaspitanjem djece, trudimo se da ih pripremimo za budući život i ono što ih čeka u života, a taj boravak u prirodi je u stvari samo metod koji koristimo da djecu zainteresujemo. Jedan od osnovnih principa je da sve učimo kroz rad, kroz igru. Djeca iskuse sve ono što treba da nauče, vrlo rano nauče da rade sa krampom, da koriste nož, busolu”, istakla je ona.

Na primjeru dvoje prethodnika koji s njom rade sa “Šišmišima”, objasnila je da su oni počeli da rade sa djecom od 15 godina.

“Sa 15 godina ako zna da vremenski organizuje sastanak od sat i po vremena i održi nivo interesovanja djece, on će vrlo lako taj princip da primijeni na bilo šta što bude radio u životu, da organizuje grupu na svom radnom mjestu, vrijeme kada bude spremao ispite na fakultetu, naučiće da vodi. Mi, ustvari, stvaramo lidere, dajemo im to znanje koje će im biti potrebno kasnije u životu kroz sve sfere, u porodici, u poslu, u bilo čemu”, rekla je Danijela Mitrašinović.

Među najmlađim izviđačima je i Nađa Stanković, koja će uskoro napuniti osam godina. Ispričala je kako uživa na izviđačkim sastancima zato što se stalno igraju, uče nove stvari i zabavljaju se. Omiljena joj je “čvorologija”, a već sada zna napraviti oko 16 čvorova. Poseban doživljaj bilo je učenje kako se pali vatra.

Na pitanje zašto bi se druga djeca trebala priključiti izviđačima rekla je:

“Da se možemo upoznavati, igrati se i družiti.”

Njen drug iz grupe, Aljoša Travar, koji ide u četvrti razred osnovne škole, već nekoliko mjeseci je član izviđača, a takođe najviše voli vezivanje čvorova i igru “apa drapa”.

“Prvu pomoć radimo, igramo se igrica kao ‘marame’ i ‘buma’ i ‘son makaron’ i učimo kako se plali vatra”, rekao je Aljoša i dodao da je sve to veoma zabavno, a naročito jer ima mnogo drugara.

Smatra da bi se i druga djeca trebala uključiti u ove aktivnosti.

“Trebali bi da idu zato što će im to pomoći u životu mnogo puta”, rekao je Aljoša Travar.

Danijela Mitrašinović, objasnila je da najmlađi članovi “Odreda izviđača 22. april” najviše vole čvorove, da pale vatre i kopaju rupe.

“Sve ono što smatramo opasnim, oni vole da rade, ali i da se igraju. Koliko vidim, vole stare igre koje smo mi igrali. Mi se trudimo da ih tome naučimo i vidim da vole. Svaka naša igra ima nekakvu temu, nešto što će, zahvaljujući njoj, naučiti i nijedna nije bez osnove”, rekla je ona.

Starije grupe rade ozbiljnije stvari: topografiju, snalaženje u prirodi, brzo podizanje šatora, paljenje vatri, prvu pomoć…

“Svi se bavimo životom u prirodi, ali u kojoj mjeri, to zavisi od uzrasta”, rekla je Danijela Mitrašinović.

Ovaj odred izviđača, koji ima više od 100 aktivnih članova, redovno učestvuje i na takmičenjima.

“Mogu da se pohvalim da smo jako uspješni, u svakoj kategoriji imamo malo bolje i malo lošije ekipe. Bitno je da napreduju iz takmičenja u takmičenje i da se druže, upoznaju nove prijatelje”, kaže ona.

Djeca koja u malom uzrastu prvi put dođu na izviđačke sastanke uglavnom u izviđačima ostaju cijeli život, od cijelog jata bar 30 posto ostanu izviđači dugi niz godina.

Prema njenom mišljenju, djeca uzrasta do šest ili sedam godina ne razlikuju se od ranijih generacija tog uzrasta, ali nakon toga počinju da se bave internetom, telefonima, laptopima…

“Dotad su svi isti, svi vole da igraju, da se obraća pažnja na njih, pošto mi upisujemo taj uzrast od sedam godina, pa nadalje, mi se trudimo da ih zadržimo na uzrastu na kome treba da budu. Znanja koja steknu samostalno, recimo na interentu, jesu nekakva znanja, ali su bez prave podloge”, smatra ona.

Danjašnji mališani, za razliku od starijih generacija, znaju za dječija prava, ali, prema njenim riječima, uglavnom ne znaju da ta prava nose i obaveze.

“Svi se trudimo da živimo po izviđačkim zakonima koja su osnova vaspitanja svakoga od nas. Bićemo dobri drugovi, bićemo pošteni i vrijedni, poštovaćemo roditelje i starije. To su univerzalna pravila koja koristimo, po kojima živimo, a oni ovako mali nakon mjesec dana dolaska na sastanke polažu obećanje, obećavaju jedni drugima, gledaju se u oči, stanu u krug, sve to da će biti dobri da se neće vrijeđati, da će poštovati jedni druge”, ispričala je Danijela Mitrašinović.

U slučaju problema, ponovo staju u krug i znaju da će se, šta god da naprave, morati obratiti drugarima, objasniti zašto su to uradili i to ih sprečava da rade ono što ne treba.

Izvor: Agencije