Banjalučki neboder kojem zemljotres nije mogao ništa

Dok su se oko “njega” građevine rušile kao kule od karata “on” je o(s)tao “kano klisurina”. Riječ je o neboderu u epicentru Banjaluke koji je prošao najteži mogući test izdržljivosti – razorni potres od 8,5 stepeni po Merkalijevoj skali – prije pola vijeka.

Zanimljiva je “storija” ovog giganta od 12 spratova.

Bio je to istinski građevinski poduhvat kada je Banjaluka krenula u visinu. Negdje u sličnom periodu izgrađeni su i vojni neboderi na bivšem Bulevaru revolucije, a sada Cara Dušana.

Na samom čelu ili kraju Gospodske ulice (zavisi sa koje strane se “gleda”) temelji budućeg poslovnog solitera počeli su se kopati davne 1963. godine. Projekt je izrađen u P. P.”Projekat”, a ekipu arhitekata i projektanata predvodio je Irfan – Fifi Maglajlić. On je bio i autor banjalučke bankarske ljepotice – danas “Unicredit bank Banjaluka”.

Građevinski radovi povjereni su tadašnjoj operativi, preduzećima “Kozara” i “Pavo Radan”. Najintezivniji radovi obavljani su 1965.-1966. godine prošlog vijeka. Zahtjevna visina je, a to je poseban kuriozitet, postignuta je bez sada nezamislivih “skela”. Spratovi su se nizali od armiranih betonskih blokova koje su dovozile specijalne mašine tadašnjih inženjerijskih jedinica bivše JNA. Banjalučani su se čudom čudili dok su prolazili pored ovog objekta.

A on je rastao sprat po sprat. Ostala je u sjećanju opklada dvojice sugrađana: jedan je tvrdio da će biti 15, a drugi deset spratova. I obojica su, pokazalo se, omašili.

Kada je 1967. godine završen neboder je stavljen na raspolaganje poslovim ljudima i ovdašnjim privrednicima. Najviše prostora koristio je UNICEP (Udružena industrija celuloze i papira) koji je zauzimao četiri sprata. Tri su pripadala projektnim firmama…UNICEP je u svom sastavu imao i izvoznu agenciju koja je na inostrano tržište plasirala celulozu, papir, gas beton i druge produkte vrijedne 60 i više miliona dolara. Eh, koja su to bila vremena?

Procesom privatizacije neboder je dobio nove vlasnike. Koje? Poznati su sa njegove fasade sa koje se ovih dana “prostire” džambo reklama. Do sada, sigurno, najveća u gradu i – njegovoj istoriji.

Koje li ironije: Baš iz objekta koji je Banjalučanima nekada bio ponos, a koji je brojnim porodicama donosio pristojan životni standard.

Banjaluka.com /Autor: Slobodan Pešević