Banjalučanin četiri decenije jede sirovu hranu

Mnogi ljudi ne bi mogli ni da zamisle život bez sira i mesa. Ipak, veliki broj profesionalnih sportista, za koje se obično smatra da imaju veću potrebu za takvom hranom, postaju vegani, dok je danas i sve veći broj onih kojima rerna i šporet ne trebaju.

Veganska ishrana se zasniva na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Zagovornici ovog načina ishrane navode mnoštvo pozitivnih učinaka koje su osjetili za fizičko i psihičko zdravlje, a novi pravac je trpeza sa sirovom ili prijesnom hranom (raw food), koja je prvo uzela maha među zagovornicima zdravog načina života u svijetu, da bi ubrzo stigla i na naše prostore.

Neki je poistovjećuju sa veganstvom, neki odvajaju, ali je činjenica i da se ishrana sirovom hranom uveliko veže za ovaj način ishrane.

Pobornici ovakvog načina ishrane smatraju da kuvanje ili bilo kakva termička obrada hrane uništavaju enzime u njoj i da sirova hrana daje znatno više energije. To mišljenje dijeli i Slavko Crnić iz Banjaluke, koji više od 40 godina jede prijesnu hranu. U Banjaluci je održana i promocija jela bez kuvanja, a inače proizvodi za pripremanje sirove hrane mogu se nabaviti u poslovnici Instituta “Vinis” u Ulici cara Lazara 41.

Stop kuvanju

Crnić, koji je i osnivač Instituta “Vinis” – Virtuelno naučnoistraživačkog instituta za primjenu prirodnih materijala u poljoprivredi i ishrani, navodi da je nekada jeo i meso i konvencionalnu hranu, ali je imao zdravstvenih problema i uvijek se vraćao ishrani koja isključuje meso, mlijeko i mliječne proizvode i gdje se ništa ne kuva.

“Sa druge strane, meni je to i pasija jer je činjenica da živim i da sam najviše uspjeha napravio u onome što mi nije zanimanje, s obzirom na to da sam po vokaciji magistar ekonomije. Činjenica je da su se ljudi milionima godina hranili termički ne obrađenom hranom. Ljudski život je procijenjen na 150 do 200 godina, a mi ga uspijemo uništiti za 50 do 60 godina”, govori nam Crnić.

On tvrdi da zahvaljujući ovom načinu ishrane možete dobiti mnogo energije, a u prilog tome pojašnjava i na koji način se zapravo ljudski organizam truje unošenjem mesa.

“Meso se ne može probaviti prije 70 sati, a sve što u našem organizmu ostane duže od 20 sati je toksično i mi se trujemo”, kazao je Crnić.

Navodi da se ovaj način ishrane sastoji u žitaricama, voću i povrću, sa naglaskom da se ništa ne kuva. Iako će okorjeli ljubitelji slatkiša reći da mogu da se odreknu svega izuzev dnevne doze šećera, Crnić tvrdi da, ukoliko se hranite prijesnom hranom, nikada nećete poželjeti kolač ili slatkiše.

Potreba za slatkim

“Ako vam se traži slatko, provjerite, organizmu nešto manjka i osjećaj ukusa nas vara pa nam se čini da nas slatko zadovoljava. Sva slast i sav šećer treba da je u voću, pa i ono treba da se unosi adekvatno sastavu krvi, odnosno da se nikad ne unese više od 20 odsto od količine obroka”, istakao je Crnić.

Iako je opšte mišljenje da najviše energije dobijamo iz mesa i mlijeka i mliječnih proizvoda, Crnić navodi da je dovoljno pojesti nekoliko hranljivih listova neke biljke, koje će vas održati zdravima i punim energije.

“Treba takođe naglasiti da hrana generalno nikada nije imala više otrova, a zašto se to desilo – odgovor leži u činjenici da je sva hrana termički obrađena. Svaka biljka ima svoju mjeru zaštite i organska jedinjenja koja se ne raspadaju do temperature od 42 stepena Celzijusova. Onog momenta kada zagrijete hranu na 42 stepena, dobijete slobodne radikale i sva ona hemijska otrovna sredstva koja potom unosite u organizam”, naveo je on.

Crnić navodi i da ovaj način ishrane uključuje veliki broj žitarica, koje se mogu služiti kao glavno prijesno jelo, sjemenje uljarica, jezgrasto voće, kao što su orasi, bademi, lješnici, prijesni “švapski” sir, mekinje, pšenične klice.

Kada je unošenje tečnosti u pitanju, on navodi da je najidealnija čista voda i sokovi koje pravimo sami.

“Sokovi moraju biti od svježeg povrća ili voća, ali s tim da morate zapamtiti da oni nisu piće, već hrana. Pravite sokove od povrća, voća, kombinovane i od suvog voća, ali uvijek računajte da je to hrana i opet pijte dovoljno vode”, savjetuje Crnić.

Savjeti nutricioniste

Međutim, neki stručnjaci smatraju da su mnogi nutritijenti iz mesa nezamjenljivi i da veganska sirova ishrana može imati loše posljedice po ljudsko zdravlje. Takođe, oni koji vole meso pitaju da li je sirova hrana samo trend ili zaista izvor zdravlja?

Gordana Ljoljić-Dolić, specijalista fizijatar-nutricionista iz Banjaluke, navodi da su veganski izvori proteina sočivo, tofu sir, grašak, kikiriki puter, sojino mlijeko, bademi, špinat, riža, hljeb od prekrupe, krompir, brokule, kelj.

“Vegan dijete su bez holesterola i u opštem slučaju su sa malo zasićenih masnoća. Tako konzumiranjem veganske ishrane smanjuje se rizik od glavnih hroničnih bolesti kao što su bolesti srca, raka, upalnih procesa na zglobovima”, istakla je Ljoljić-Dolićeva.

Ona navodi da proteini i drugi važni mikronutrijenti koji se nalaze u životinjskim proizvodima, a koji se ne nalaze u veganskoj ishrani mogu biti proizvedeni od strane organizma ljudi nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti.

“Najmanje deset do petnaest minuta sunčanja ruku i lica barem dva do tri puta nedjeljno se preporučuje za odrasle, tako da proizvodnja vitamina D može da se nesmetano obavi od strane tijela”, pojasnila je ona.

Značaj vitamina

Iako, navodi Ljoljić-Dolićeva, manji unos proteina životinjskog porijekla može da dovede do gubitka kalcijuma, trenutno ne postoji dovoljno dokaza koji sugerišu da vegani imaju smanjene potrebe za kalcijumom.

“Zato vegani treba da jedu hranu koja je bogata kalcijumom i da koriste dodatke kalcijuma u vidu suplemenata”, savjetuje ona.

Ipak, iako se zasniva na biljnoj hrani, većinom nekuvanoj, postoje i neki nedostaci, jer najveći izvor B12 vitamina koji je ključan za održavanje nivoa energije potrebne za svaku aktivnost, čak i hodanje, jeste u mesu.

“On je neophodan za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, koje prenose kiseonik do mišića. Izvori koji nisu životinjski su nutricioni kvasac T6635. To je posebno važno za trudnice, dojilje i djecu. Brojne studije pokazuju da 80 odsto dugoročnih vegana pati od nedostatka vitamina B12”, zaključila je Ljoljić-Dolićeva.

Na kraju, bez obzira na to da li ste pobornik veganskog načina ishrane ili ne, važno je da na trpezi imate raznovrsne namirnice, dosta voća i povrća, jer ćete samo na taj način tijelo, ali i duh, održati zdravim.

Banjalučka salata

Prenosimo jedan recept Maje Volk, umjetnice iz Beograda, čija ishrana je bazirana na sirovim namirnicama:

Potrebno

mrkva, cvekla, tikvica, paprika, patlidžan, krastavac, čeri paradajz, bijeli luk, mladi luk, zelena salata, sirove sjemenke bundeve i suncokreta

Preliv

kašika meda, kašičica senfa, dvije-tri kapi čili sosa, dvije-tri kašike mješavine hladno cijeđenih ulja (masline, bundeve, suncokreta, kikirikija), sok od limuna i malo vode

Priprema

Povrće krupno narendajte ili sitno isjeckajte na tračice, promiješajte i pospite sjemenkama od bundeve i suncokreta. Umutite kašičicom sastojke za preliv, pa prelijte salatu.

Poznati vegani

Natali Portman: Ona ne unosi bilo kakve proizvode životinjskog porijekla, a pokrenula je i liniju “vegetarijanskih” cipela.

Tobi Megvajer: Ovaj glumac je toliko odan vegan da se Holivudom pronijelo šuškanje da je u kući čak zabranio kožu u svakom obliku.

Pamela Anderson: Glumica i model prvi put je postala vegan kao tinejdžerka, a inače aktivni je učesnik u PETA kampanjama.

Majk Tajson: Bokserski šampion ispričao je kako je postao vegan prije dvije godine, kada mu je žena prešla na takvu ishranu.

Izvor: Nezavisne