Veliki praznik: Sveta Trojica, šta kažu su običaji

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Silazak sv. Duha na apostole, praznik koji se smatra rođendanom Hrišćanske crkve, a koji je u narodu pozant i kao Sv. Trojica ili Pedesetnica.

Šta kaže crkva…

Na taj dan apostoli su se svi zajedno okupili na jednom mjestu. Odjednom je nastala huka sa neba koja je ispunila kuću u kojoj su sjedili. Plamteći jezici ispunjeni Svetim Duhom postavili su se na svakog od njih. Sada su apostoli primili Svetog Duha i postali su živa duša. Apostoli su tada počeli da govore drugim jezicima – kako im je Duh Sveti dao da govore. Na taj način Gospod je poslao apostole da propovjedaju vjeru hrišćansku po cijelom svijetu.

Molitva uz klečanje

Cijela služba Pedesetnice je veoma svečana i uzvišena, u kojoj se pjesnički iznosi učenje o Svetom Duhu. Na sam dan Pedesetnice, na bogosluženju se zajedno sa liturgijom odmah vezuje večernje, koje je posvećeno Svetom Duhu i koje sadrži moljenje uz klečanje i pletenje vjenaca.

Silaskom Svetog Duha na apostole završeno je osnivanje crkve Hristove ili carstva Božijeg na zemlji. Tako se ovaj praznik smatra i rođendanom Crkve Hristove.

U spomen ovog važnog i znamenitog događaja, silaska Svetog Duha na apostole i u čast Svete Trojice, Boga u tri lica, a posebno u čast Svetog Duha, slavi crkva praznik koji se zove Pedesetnica, jer se slavi u pedeseti dan poslije Pashe – Vaskrsa, kada su Judeji salvili svoju Pedesetnicu. S toga ovaj praznik ima tri naziva: Trojice, Silazak Svetog Duha naapostole ( Duhovi ) i Pedesetnica (Pentekoste).

Ovaj praznik slave katolici, pravoslavni i druge hrišćanske crkve.

Molitva Svetom Duhu

Care nebeski, Utešitelju, Duše istine, koji si svuda i sve ispunjavaš, riznico dobara i davaoče života, dođi i useli se u nas, i očisti nas od svake nečistote i spasi, Blagi, duše naše.

U Crkvenoj ikonografiji, Silazak Svetog Duha predstavljen je vjernom slikom kako Apostoli sjede sa strane, sa upražnjenim mjestom na čelu (to mjesto je za Gospoda Hrista, koji se deset dana ranije uzdigao na nebo).

A šta kažu običaji

Običaj je da se na ovaj praznik u hramove i domove unosi osvećena zelena trava i cvjeće. Za to ima nekoliko “pokrića”.

Jedno je po ugledu na starozavetni jevrejski običaj o prazniku “Sedmica”, pošto je Duh Sveti sišao na apostole na ovaj jevrejski praznik. Zelenilo obnavlja prirodu, a Duh Sveti obnavlja duše naše kao i cjelokupno biće.

Drugi je da su kuće Jevreji a time i apostoli ukrašavali granjem, cvjećem i travom podsjećajući se na vrijeme kad su poslije ropstva lutali sa Mojsijem po pustinji i živeli u kolibama od granja i lišća.

Trans Rusalja

Jedinstven običaj održao se do današnjih dana u selu Duboka kod Kučeva.To su poznate dubočke rusalje. Rusalja je uvijek žena, koja isključivo na ovaj dan prilikom igre u kolu ili samo slušajuci muziku pada u trans, odnosno potpuni zanos. Zbog toga iz zovu i padalice. Simptomi su isti kao kod pravog napada, vrištanje, grčevito trzanje, bacanje, nadimanje, buncanje ponekad i pojave bijele pjene oko usta. Vjeruje se da u zanosu rusalja može razgovarati sa onim svijetom, odnosno mrtvima. To koriste brojni posmatrači, koji postavljaju pitanja u vezi s mrtvima, na koje ona daje odgovore. Njen izlazak iz transa, odnosno buđenje iz zanosa, takođe je vrlo težak i zahtjeva mnogo vještine od onoga koga je rusalja prije padanja odredila da je probudi.

Poslije svete Liturgije služi se Molitva, Priziv Svetom Duhu, na kojoj se kleči i pletu se vjenci od trave i cvjeća. Ti venčići se nose kući i stavljaju pored ikone i kandila na zid. Praznik Svete Trojice uvijek se slavi u nedelju.

Lijepe djevojke i moćna energija

Ovaj praznik se povezuje i sa starim vremenima, kada se slavio praznik žetve, radosti i ljubavi. Deset djevojaka obuku se i okite lijepo, pa zađu od kuće do kuće, a među njima je jedna kralj, jedna kraljica, jedna barjaktar, a ostale su dvorkinje. Držeći jatagane obavijene peškirima, igraju i pjevaju pjesme ї ženidbi, udaji, prosidbi, srećnom sastanku, radosti oko djece.

Vjeruje se da u periodu prije i poslije ovog praznika vladaju moćne energije. Običaj je da se obilaze manastiri, što bi naročito trebalo da čine osobe koje traže oprost grehova ili lijek za bolest. Dobro je, kako tvrde upućeni, iz tih manastira ponijeti osveštanu vodicu jer u narednih godinu dana obezbjeđuje harmoniju u domu.

U istočnoj Srbiji, uoči, na dan i poslije Svete Trojice, Vlahinje imaju pojačanu vančulnu percepciju i tada proriču, baju vodicu za skidanje čini i spravljaju biljne meleme za uspjeh i blagostanje. U Homolju i Timočkoj krajini, između dva utorka oko Trojice, organizuju se povorke.

U jednoj od njih – “kraljici”, učestvuju najlepše djevojke u selu, predstavljajući rusaljke, vile koje su nastale od duša preminulih djevojaka i utopljenih žena, pokopanih bez uobičajenih pogrebih obreda.

Prema pisanju etnologa dr Slobodana Zečevića, omiljeno mjesto im je krošnja, pa se zato ne preporučuje penjanje po drveću da se ne bi uznemirile, zaposjele osobu ili je namamile u kolo da igra do smrti.

Da bi se čovjek zaštitio od takve nesreće, u džepu treba da nosi čen bijelog luka ili pelina, a drveće se ritualno kiti darovima: sapunima, šarenim peškirima, flašicama parfema i ruževima za usne.

Trojice se slave kao veliki praznik u Šumadiji. Tog dana mnogim selima išle su krstonoše. U povorci su bili i konjanici i sva muška djeca svečano obučena u nova odjela. Krstonoše gaze preko usjeva i njiva a ispred svake kuće čekaju ih ponude mlijeka, bijelog mrsa i druge hrane.

Izvor: Mondo