Umiljat i lijep Sivko: Ovo je njegova tužna priča

Predstavljamo vam Sivka, prelijepog sivog mješanca koji nije imao mnogo sreće u životu. Dva puta mu je uskraćena čovjekova ljubav ali bez obzira na to, on nije postao nepovjerljiv i ne gubi vjeru u ljude…

Nisu ga voljeli. Nađen je mršav, promrzao i sam. Maleni sivi pas u jedno sivo zimsko jutro. Tek toliki da stane u dvije šake. Izbačen iz automobila, povrijeđen, uplašen, mršav, gladan, nevoljen i odbačen.

Zima je 2013. a njegovo majušno tijelo koje jedva stoji na nogama, četiri dana čeka da dođe onaj koji ga je tako surovo izbacio.

Onaj kojeg on jos uvijek bezgranično voli. Nakon četiri dana uzima ga Udruženje za brigu o životinjama “Beta” iz Zaječara.

Zaljubljuju se u tu lijepu, pametnu glavicu i ogromne oči koje mole, za jednu jedinu stvar koju svi imamo, u neograničenim količinama a uvijek je škrto i sa zadrškom dijelimo – ljubav.

Zbog neobične sive boje, ovo maleno napaćeno biće dobija ime Sivko. Sivko je od tog trenutka Betin i oni u potpunosti preuzimaju brigu o njemu. Ova pametna glavica brzo zaboravlja na strah, uči da i ljudi znaju da vole, da ljubav lako može postati obostrana. Uči i to da skakanje u krilo znači samo njegov zagrljaj, samo njegovu turu maženja.

Beta postaje Sivkov centar svijeta, uz njih on napreduje, kao i oni uz njega.

Poslije prve vakcine Sivkov izmučeni organizam ne reaguje dobro i ulazi u bitku sa parvovirusom. Bitku koja lako može da prekine njegov tek započeti život. Svakodnevni odlasci veterinaru, neizvjesnost i strah.

“U suzama smo odlazili po njega, nismo znali u kakvom stanju ćemo ga zateći, u suzama čekali kod veterinara, u suzama ga ostavljali. Nismo gubili nadu i nakon deset dana, ovaj hrabri momak je počeo da jede i da se oporavlja. Ovaj put, taj dan koji će nam svima ostati u pamćenju, to su bile suze radosnice. Takav je nas Sivko”, prisjećaju se volonteri iz Bete.

Sivko je rastao i izrastao u prelijepo biće. Posvećen i odan ljudima, posmatrao je svijet oko sebe, vrijeme je provodio sa drugim psima, a oduvijek je čekao tog jednog čovjeka uz kojeg će biti prihvaćen i voljen. Bar dijelom onoliko koliko je Sivko u stanju da voli.

Za samo deset minuta ovaj pas je naučio da pruži šapu, sjedne i legne. On nije ni učio da ide na povodac, jer mu je važno samo da prati coveka…

Veoma je umiljat, voli svako biće koje mu se približi, odan je toliko da će uraditi sve, samo da ne iznevjeri.

“Niko ga nije primećvao, oglašavali smo ga na društvenim mrežama, vodili na druženja sa drugim psima, izložbe mješanaca.

Svijet koji Sivko toliko voli, tako je nedostižan za njega. A onda se pojavio on – čovjek. Sivkov čovjek i naši i njegovi snovi napokon postaju stvarnost”, nastavljaju priču volonteri iz Bete.

Dva mjeseca Sivko je bio udomljen, ali ga je udomitelj poslije tog vremena vratio zato što je umiljat i “nije pas čuvar” – ne zna da laje, njemu su nepoznati posjetioci uvijek dobrodošla bića, ne i znak za uzbunu i upozorenje gazdi.

Nakon dva mjeseca života o kojem je sanjao, Sivko je opet odbačen. Opet je jedan od mnogih koji čekaju dom u ovom surovom svijetu, mjerenom prema ljudskim aršinima.

Međutim, niko ne odustaje od borbe za Sivkove snove.

“Vjerujemo da će se naći onaj ko će rezervisati parče svog srca samo za njega. Veliku plemenitu mazu koja vas nikad neće iznevjeriti”, zaključuju plemeniti ljudi iz Bete.

Izvor: B92

Foto: Udruženje za brigu o životinjama “Beta” iz Zaječara