Ubijena mladost dva sela, ovo su priče o životima ubijenih u masakru kod Mladenovca

Veliki snovi i svijetla budućnost. Dalibor, Milan i Kristina iz Dubone, Petar, Nemanja, Lazar, Marko, Aleksandar i Nikola iz Malog Orašja živjeli su mirne živote u selima kod Mladenovca. Dok su jedni bili uzbuđeni oko završetka škole, drugi su već uveliko naporno radili.

Ovi mladi ljudi Imali su ambicije i hrabro su koračali ka ostvarenju svojih ciljeva. Željeli su mnogo, a onda im je sve to nasilno oduzeto tog 4. maja prošle godine, kada su ubijeni u masovnoj pucnjavi kakva se u tim krajevima nikada ranije nije dogodila.

Dalibor Todorović Dača (24), Dubona

Poseban, vrijedan, emotivan i poslušan. Mladić pun pozitivne energije, uvijek nasmijan i mio, veseo, ljubazan i pun poštovanja prema drugima. Radio je u Elektrodistribuciji u Mladenovcu. Bio je vrijedan i lojalan radnik koji se mnogo trudio da bi dobio taj posao. Planirao je da se te 2023. godine vjeri, a da 2024. godine napravi svadbu.

Kristina Panić Kika (18), Dubona

Radovala se maturi koja je bila zakazana za 20. jun. Tog dana je predala dokumenta za vozačku dozvolu. Imala je sve petice u gimnaziji, trebalo je da ide na prijemni za Učiteljski fakultet. Dvoumila se oko kriminalistike. Dobila je Vukovu diplomu na kraju osnovne škole. Njen diplomski rad je ostao pripremljen u laptopu jer nije stigla da ga preda. Imala je dugu kestenjastu kosu. Nije kupila matursku haljinu. Nije podigla vozačku dozvolu. Nije bila na maturskoj večeri i nije provozala kola sa svojom dozvolom.

Milan Panić Miksa (22), Dubona

Mladi policajac. Planirao je da upiše Kriminalističku akademiju. Nikada se nije potukao. Bio je na obuci 9 mjeseci u Sremskoj Kamenici. Bio je drag i umiljat momak. Volio je uniformu i sve što je vezano za policijski posao. Planirao je da ide na dalje školovanje. Uvijek je porodici pomagao u poljoprivednim radovima. Dolazio bi sa posla na njivu da pomogne. Volio je sport, najviše fudbal. Omiljeni igrač mu je bio Mesi. Svi su ga voleli. Pored fudbala, svaki dan je trenirao u improvizovanoj teretani na tavanu.

Petar Mitrović (25), Malo Orašje

Pokrenuo je fudbalski klub iz Malog Orašja i igrao je sa brojem 5. Bio je predsednik i osnivač folklornog društva Malo Orašje. Bio je i član lovačkog udruženja i član Airsoft kluba Semendria. Bio je volonter u vrijeme korone, nosio je lijekove i hranu starima. Bio je vjernik, postio je srijedom i petkom i cijeli uskršnji post. Djecu je obožavao i ona njega.

Nemanja Stevanović (21), Malo Orašje

Nemanja je bio izuzetno vezan za svoju porodicu, posebno za sestru Teodoru. 2013. godine je doživio saobraćajnu nesreću, kada je traktor je prešao preko njega. Vedrim duhom i napornim radom uspio je da se oporavi. Imao je djevojku Anđelu koja je povrijeđena iste noći kada je on ubijen.

Lazar Milovanović Laza (19), Malo Orašje

Uvijek spreman da pomogne drugima. Nije znao da se naljuti, nikada se nije ni posvađao. Stalno je bio nasmijan i veseo. Volio je selo i poljoprivredu i bavio se time. Od malih nogu je vozio traktor. Orao je, sijao i prskao. Sa 18 godina je položio vozački ispit. Živio je život punim plućima. Bio je vrijedan i odgovoran. Ujutru bi ustajao rano, išao po radnike pa sa njima cijeli dan radio na njivi. Kad završe, vozio ih je kućama, a u međuvremenu je obezbjeđivao prodaju, skupljao gajbe i vozio robu. Zimu je provodio u šumi gdje je sjekao drva i prodavao ih. Sam je zaradio i kupio njivu i još jedan hektar šume. Za 18. rođendan dobio je psa kojeg je jako želio – Zifta. Planirao je da kupi i ženku iste rase.

Marko Mitrović Mare (18), Malo Orašje

Bio je najmlađi u svojoj porodici. Imao je dvije sestre. Kao mali provodio je dosta vremena pored kompjutera, a kada je odrastao počeo je više da izlazi i da se druži. Uvijek je bio nasmijan, pozitivan i duhovit. Bio je dobar sin, brat, drug. Bio je odličan učenik Tehničke škole i stipendista Železare Smederevo. Imao je planove za dalje školovanje. Trebalo je da ide na maturu, ali je nije doživio. Radovao se što će ići na posao sa “ćaletom” jer i on radi u Železari. Njegova sestra se porodila samo 4 dana prije Markove smrti.

Aleksandar Milovanović Aca (17), Malo Orašje

Radovao se svom 18. rođendanu. Završavao je srednju Tekstilno-tehnološku i poljoprivrednu školu “Despot Đurađ” u Smederevu. Bio je najbolji učenik u razredu i dobitnik je više diploma. Maštao je da u Malom Orašju otvori svoju pekaru. Najviše je volio da pravi lisnato tijesto, pice, kiflice. Maštao je da pekara bude mjesto gde će se okupljati njegovi drugari i saigrači iz fudbalskog kluba “Ravni gaj”. Navijao je za Crvenu Zvezdu. Mnogo je volio fudbal, piše Blic.

Nikola Milić (14), Malo Orašje

Svi ga pamte kao nasmijanog dječaka sa rumenim obrazima. Bio je osmi razred i omiljen u školi. Bio je ponosan što je i on, kao najmlađi, dao doprinos u sređivanju fudbalskog terena i Spomenika palim boraca. Stariji brat Mihajlo mu je bio uzor.

Izvor: Srpska info