Kosovo treći put za 18 mjeseci izlazi na birališta dok blokada produbljuje ekonomsku krizu

Kosovo je u nedjelju glasalo na trećim prijevremenim parlamentarnim izborima u osamnaest mjeseci, nakon što stranke nisu uspjele postići dogovor o nasljedniku bivše predsjednice do martovskog roka. Produžena politička paraliza pritišće ekonomiju koja je već pogođena energetskom krizom i rastom cijena, prenosi Sfchronicle pozivajući se na Associated Press.

Regionalna nestabilnost i pritisak na diskrecione troškove domaćinstava

Redakcija portala Dir prati kretanja na hrvatskom i regionalnom digitalnom tržištu zabave i u kosovskom slučaju prepoznaje obrazac koji se ponavlja šire u regiji. Kada se politička nestabilnost produži, ekonomska nesigurnost i skuplja energija zajedno suzuju prostor u kućnim budžetima, a domaćinstva počinju aktivno preispitivati svaku stavku diskrecione potrošnje. Energetska kriza i rast cijena koji su već opteretili Kosovo samo su najizraženiji primjer pritiska koji, u manjoj mjeri, osjećaju i potrošači u susjednim zemljama. Prateći te promjene potrošačkog ponašanja, redakcija Dir-a bilježi da online casina Hrvatskoj predstavljaju jednu od kategorija zabave koju domaćinstva u vremenima ekonomske nesigurnosti prva stavljaju pod jasne limite i usmjeravaju prema licenciranim, provjerenim platformama. Oko dva miliona birača na Kosovu, koji javno stavljaju ekonomiju i životni standard ispred dnevnih političkih sporova, samo potvrđuju koliko je ovaj pritisak stvaran i rasprostranjen.

Tri izbora, jedna blokada: mehanizam koji koči Kosovo

Korijen krize seže u februar 2025. godine, kada je prvi prijevremeni izbor završio bez jasnog rezultata i ostavio Kosovo bez funkcionalne vlade dobar dio prošle godine. Drugi izbori u decembru donijeli su stabilniju parlamentarnu sliku: Vetevendosje, centralno-lijeva partija premijera Albina Kurtija, osvojila je jasnu skupštinsku većinu. Ipak, ta većina nije bila dovoljna za ono što ustav zahtijeva pri izboru predsjednika.

Predsjednika Kosova bira skupština, i to glasovima najmanje 80 od ukupno 120 poslanika. Taj prag nalaže širu političku saglasnost od one koju bilo koja stranka trenutno samostalno posjeduje. Upravo tu nastaje čvor. Dvije glavne opozicione stranke, Demokratska partija Kosova i Demokratska liga Kosova, optužile su Kurtija da nastoji uspostaviti potpunu kontrolu nad svim političkim institucijama i odbile su podržati njegovog kandidata za predsjednički položaj. Martovski rok za izbor predsjednika prošao je bez dogovora, što je otvorilo put prema trećim izborima.

Dodatnu dimenziju sukobu daje ličnost bivše predsjednice Vjose Osmani. Osmani je na ovim izborima nastupila na listi opozicionog LDK-a, prekinuvši politički savez s Kurtijem nakon što je premijer odbio podržati njenu kandidaturu za drugi mandat.

Institucionalni vakuum blokira fondove i produbljuje siromaštvo

Posljedice blokade daleko prevazilaze stranački sukob. Institucionalni vakuum koji nastaje u odsustvu stabilne vlade direktno zaustavlja pristup EU fondovima i ostalim međunarodnim sredstvima koja su Kosovu na raspolaganju. Zemlja, koja je proglasila nezavisnost od Srbije 2008. godine nakon rata 1998/99. i NATO bombardovanja, jedna je od najmlađih i najsiromašnijih u Evropi. Politička nestabilnost u takvim okolnostima nije apstraktna kategorija, već konkretna prepreka ekonomskom napretku.

Energetska kriza i rast cijena goriva, koji su udarili po cijelom kontinentu, na Kosovu su dobili posebno oštar oblik upravo zbog tog institucionalnog vakuuma. Fondovi koji bi mogli ublažiti pritisak na domaćinstva ostaju nedostupni, a životni standard nastavlja padati. Oni koji prate biznis i ekonomiju regije prepoznaju ovaj mehanizam kao strukturni problem, a ne prolaznu teškoću.

Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Costa posjetio je Kosovo prethodne sedmice i tom je prilikom pozvao priština da okonča političku paralizu i ujedini napore oko cilja evropskih integracija.

Beograd, Priština i granice koje EU postavlja

Geopolitički okvir kosovske krize dodatno sužava prostor za manevrisanje. Sjedinjene Države i većina zemalja EU priznaju Kosovo kao nezavisnu državu, ali Srbija to ne čini, uz podršku Rusije i Kine. Beograd i Priština dobili su jasnu poruku da moraju normalizovati međusobne odnose kao preduvjet za napredak prema EU, svako sa svoje strane. Dok je taj uslov neispunjen, euroatlantski put ostaje faktički blokiran bez obzira na unutarnje izbore i vladu koja bi se na njima mogla formirati.

Ta uvjetovanost znači da čak i eventualni izlaz iz unutarnje političke blokade ne donosi automatski ubrzanje prema EU. Normalizacija s Beogradom ostaje odvojen i teži zadatak, a bez napretka na tom frontu međunarodni okvir ostaje sužen.

Analitičari ne očekuju da će treći izlazak na birališta donijeti bitno drugačije rezultate od decembarskih. Oko dva miliona kosovskih birača traži odgovore na pitanja ekonomije i životnog standarda, a ne nastavak institucionalnog zaglavljivanja. Da je blokada strukturna, a ne trenutna, svjedoči i to što se isti akteri, isti zahtjevi i ista aritmetika skupštinskih glasova pojavljuju treći put za redom.