Posvetio pjesmu tragično nastradaloj porodici iz Doboja

Tragična saobraćajna nesreća u kojoj su živote izgubila četiri člana porodice Đedovac iz Doboja u nedjelju je potresla cijelu Republiku Srpsku, ali i region.

Roditelji Zlatko i Slavica te kćerka Kristina Đedovac na mjestu nesreće su izgubili život kada je u njihov automobil na šinama udario teretni voz.

Druga kćerka, Nikolina, sa teškim povredama prevezena je u bolnicu ali je nakon dva dana izgubila bitku za život.

Ova tragedija nikoga nije ostavila ravnodušnim. Dirnula je u srca i u tugu zavila sve ljude koji su poznavali porodicu Đedovac, ali i mnoge druge širom regiona.

Počast porodici Đedovac sa velikim bolom u utorak je odalo više od hiljadu prijatelja i poznanika koji su ih ispratili na posljednji počinak u mjestu Stanovi kod Doboja.

Amater pjesnik Nikola Milovanović, koji je inače rodom iz Doboja, ali studira u Beogradu pa nije mogao da prisustvuje sahrani, svojim nastradalim sugrađanima je posvetio pjesmu.

On je kroz tužne stihove odao počast porodici Đedovac i na neki način ih sačuvao od zaborava.

Dobojska tragedija

Sinoć zadrhta nebo nepomično
od teške jave i bolne grozote.
Čitava porodica, nepojmljivo tragično
izgubi svoje ovozemaljske živote.

Ni slutili nisu, njih četvoro,
dok se vraćahu u te kasne sate,
da strašna smrt dolazi im skoro;
da demoni nesreće u stopu ih prate.

Sudbina je čudo, pobjeći nam ne da.
Ljudskom rodu imanentna pojava je ta.
Jer, prosto neko viši odozgo nas gleda,
i donosi odluke, onako kako mora i zna.

Tragičan susret vozila na šinama
i onog u kojem porodica bješe,
primora ih da se predaju visinama,
tamo gdje su anđeli, tamo gdje je ljepše.

Ovakvu nesreću njihov kraj zapamtio nije.
Ala smrt ogrće svojom crnom bundom!
A život ludi uporno svoje bitke bije,
a nemoćan nestaje, sa jednom sekundom.

Ugasi se ognjište. Zatre im se trag.
Ugasiše se svjetla kuće koju zvahu dom.
Od njih više niko neće prelaziti prag.
Sad su daleko, u vječnom mraku svom.

Taj mrak će im nekad postat’ svjetlo,
jer anđeli su tu, da pokažu im pute.
A oni koji ostaju će često, bolno i sjetno
pomisliti na vječne nebeske im skute.

Ah, kako sinoć zadrhta nebo nepomično,
od teške jave i bolnije grozote.
Čitava porodica, nepojmljivo tragično,
prigrli nove, nebeske živote.

Nikola Milovanović

(tragično preminuloj porodici Đedovac)

Izvor: Nezavisne