Objavljeno: 15. 4. 2014 u 09:25h
Trošna kućica bez vode i kupatila jedini je dom sedmočlane porodice Daraban iz Bijeljine, ali će uskoro ostati i bez nje i završiti na ulici, ako im ne pomognu dobri ljudi i gradske vlasti.
Mališani Ivana, Dijana, Gabrijel i Ilija nisu ni znali da kuća nije njihova, dok ih prije tridesetak dana nije posjetio vlasnik jednog građevinskog preduzeća i obavijestio da će je srušiti. Na lokaciji gdje je sada njihov dom gradiće zgradu i za dva mjeseca moraju da se isele, iako nemaju kud.
I dok njihovi vršnjaci ne brinu o krovu nad glavom, ovih četvoro mališana maštaju samo da imaju svoju sobu i vodu.
Najviše bih voljela da imam svoju sobu, gdje mogu da učim. Ali, moram priznati, voljela bih i kupatilo sa vodom. Da, to bih baš voljela – istakla je četrnaestogodišnja Ivana.
Majka Snežana je ogorčena i ne zna šta da preduzme i kome da se obrati za pomoć.
Ne znamo šta da radimo ako ostanemo bez kuće. Muž i ja smo nezaposleni, a nas sedmoro živimo samo od 140 maraka dječijeg dodatka i 120 KM socijalne pomoći moje majke, koja sa nama stanuje – priča Snežana Daraban.
Ona je naglasila da je 25. marta išla i gradsku upravu, gdje je predala zahtjev za jednokratnu pomoć i tražila sastanak sa gradonačelnikom, ali da još nema nikakvu povratnu informaciju.
Očajni smo. Ne smijem ni da pomislim šta će se desiti kad sruše ovu kuću i djeca mi završe na ulici – ističe Snežana.
Kako kaže, najviše bi voljela da su ona ili muž zaposleni, pa da mogu da plaćaju kiriju ili podignu kredit i izgrade sebi kuću, ali to su samo pusti snovi.
Muž radi šta stigne da nas prehrani, ali to su mala primanja, i to samo kad ima sezonskih poslova – dodala je Snežana, koja se, kako kaže, nada pomoći dobrih ljudi i gradskih vlasti, koji neće dozvoliti da ostanu na ulici.
U Administrativnoj službi grada Bijeljine juče su rekli da nisu upoznati sa slučajem porodice Daraban.
Porodica Daraban u neuslovnoj jevrejskoj kući u ulici Kneza Miloša stanuje već 28 godina.
Do rata smo plaćali kiriju za ovu kuću porodici Grinfild, tačnije njihovoj unuci koja je živjela u Zadru. Međutim, poslije se pismo vraćalo, pa smo prestali da šaljemo novac. Tražili smo je, ali bezuspješno – rekla je Snežana Daraban.
Izvor: Glas
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.