Otkrivena tajna Kenedijeve sestre

Decenijama veo misterije bio je obavijen oko Rozmeri Kenedi, mlađe sestre bivšeg američkog predsjednika Džona Kenedija, koja je rođena sa mentalnim poteškoćama, a koja je nakon neuspjele lobotomije završila u instituciji za duševno oboljele.

Kenedijev nećak Timoti Šrajver otvoreno je progovorio o ovoj, možda najvećoj porodičnoj tajni. Kaže da se dobro sjeća svoje tetke koja je poživjela čak do 2005, a koja je i u dubokoj starosti znala da izgovori tek nekoliko riječi, piše Daily Mail.

U svojoj knjizi “Fully Alive”, koja inače govori o sportistima sa invaliditetom, on je spomenuo i svoju tetku Rozmeri, gdje je progovorio o njenom životu u najpoznatijoj američkoj porodici.

Šrajver otkriva da je Džo, Rozmerin otac i začetnik dinastije Kenedijevih, bio taj koji je odluči da Rozmeri bude urađena lobotomija, i to je krio od cijele porodice. Kada je vidio rezultate lobotomije, bio je toliko slomljen i potresen da je nije posjetio do kraja života.

Kenedijevi su bili uvjereni da su njene poteškoće u razvoju rezultat činjenice da je ostala bez vazduha pri rođenju, ali su se svi svesrdno trudili da čuvaju tu porodičnu tajnu. Rozmeri je pohađala istu školu kao njena braća i sestre i redovno su je uključivali u sve igre i sportove.

“I dok su u porodici svi znali za to, od porodičnih prijatelja krili su tu tajnu. Zapravo, čak ni Rozmeri nije znala šta nije u redu s njom”, napisao je Šrajver i dodao: “Zapravo, cijeli taj kodeks šutnje o Rozmeri dovodio je nju samu u zabludu, od čega je često bivala frustrirana.”

Nakon što su se preselili u Englesku, gdje je Džo dobio mjesto američkog ambasadora, ona je u početku uživala u svemu što je okružuje, pa je čak i predstavljena britanskom visokom društvu. Međutim, nije prošlo dugo, a Rozmeri je postala nasilna, često ispoljavajući neobjašnjivi bijes.

Početkom 1941. godine Džo je odlučio da se prvi put obrati doktorima kako bi se posavjetovao o njenom stanju:

“Moj djed Džo je zakazao lobotomiju za Rozmeri, a pritom nikome nije rekao za to, ni mojoj baki, niti bilo kome od djece”, napisao je Šrajver.

On je u knjizi opisao samu proceduru, koja je zastrašujuća. Navodno su doktori prestali sa operacijom tek kada je Rozmeri prestala da komunicira.

“Rezultat operacije u njenom slučaju bio je zastrašujući”, rekao je Šrajver.

Više nije mogla da govori, a njena pokretnost je bila krajnje ograničena. Do kraja života je bila osuđena na pomoć drugih, jer samostalno nije mogla živjeti. Na kraju su je smjestili u Katoličku instituciju u Viskonsinu.

Nakon svega što se desilo, Džo je nikada nije posjetio, a niko od braće i sestara nije znao gdje se nalazi.

“Nastao je zid ćutnje i za njih je Rozmeri jednostavno nestala”, napisao je Šrajver.

Međutim, Timoti piše da je Rozmeri čak bila jednom u posjeti u porodičnoj kući, ali da je znala da izgovori samo nekoliko riječi: Tedi, jesti, beba i Junis (što je bilo ime njene majke).

Rozmeri je umrla 7. januara 2005, u 86. godini. Njene sestre Džin, Junis i Patriša, kao i brat Tedi su se brinuli o njoj do samog kraja.

Izvor: Nezavisne