Običaji naših predaka: Zašto se slavska svijeća ne baca i šta znači vosak na Đurđevdan

Slavska sveća je centralni simbol svake krsne slave. Ima važno značenje u našoj tradiciji i nikada se na baca.

Svijeća se pali na krsnu slavu kao podsjetnik da je Bog svjetlost koja vodi porodicu. Plamen simbolizuje život, blagodat i toplinu doma.

Slavska svijeća simboličku prisutnost Isusa Hrista koji obasjava dom i ukućane, donosi duhovnu svjetlost i istinu. Kada domaćin zapali svijeću, poziva Božiju blagodat i blagoslov svetitelja zaštitnika u svoj dom.

Danas se obilježava veliki pravoslavni praznik Đurđevdan pa se na svijeću postavlja ikona sveca kojem je posvećeno crveno slovo u crkvenom kalendaru, ikona Svetog Đorđa.

Svijeća na dan slave okuplja porodicu i označava zajedništvo oko svetog imena i proslave svetitelja. Dok sveća gori, simbolizuje se time trajna vjera koja ne smije da se ugasi, kao i žrtva koju je svetac podnio.

Svijeća treba da gori tokom cijelog dana slave odnosno što duže. Ipak, treba sačuvati jedan dio, do krsne slave naredne godine, pa uoči tog datuma je zapaliti.- time se dočekuje slava.

Ostatak svijeće može se i odnijeti u crkvu i zapaliti prije liturgije. Slavska sveća se nikada ne gasi duvanjem, već se nakon završetka proslave gasi vinom ili blagoslovenom vodom, piše Žena Blic.

Za slavsku svijeću vezano je i jedno narodno vjerovanje. Ako se danas ona okiti voskom, vjeruje se da to „kićenje“ odnosno nakupljanje voska najavljuje materijalni dobitak, punu kuću i berićetnu godinu.

“Što je više naslaga voska, to se smatra da će domaćinstvo biti bogatije plodovima rada”, kaže naš narod.

Izvor: Srpska info