Napušteni u Željeznom Polju: Mi smo ničija zemlja, a načelnik i ne dolazi

Nakon protesta i zahtjeva vlastima za bržu reakciju, mještani Željeznog Polja u nevjerici iščekuju svaki novi dan koji dolazi.

Šta u zimu

Prošlo je skoro četrdeset dana od prirodne katastrofe koja je pogodila najveću žepačku mjesnu zajednicu. Nakon poplava život se polako vraća, ali još je to daleko od normalnih uslova za življenje.

Ljudi su zaokupljeni berbom maline, po kojima je ovaj kraj u posljednjoj deceniji bio prepoznatljiv. Mnogi već sada znaju da ovu zimu neće dočekati na svom imanju. Naročito su toga svjesni oni koji su u poplavama i klizištima sve izgubili, a takvih je na desetine.

U selu Šahmani, koje je, prema tvrdnjama mještana, prekriženo na geografskoj karti, 27 kuća u kojima je živjelo 38 porodica potpuno je srušeno. Ostale su pod silom zemlje i vode ispucale i nisu uslovne za život.

Malo je onih koji su se u Šahmane vratili. Ovdje niko ne spava. Lokalna vlast ne dolazi, izuzev predstavnika MZ.

“Imali smo sastanak s opštinskim načelnikom. Iznijeli smo svoje probleme i tražili da nam osigura alternativne smještaje za porodice. Obećao je da će Opština učiniti koliko može, ali se čeka federalni zakon. Niko ne zna kako dalje. Na sastanku je rečeno da će ko ima svoju zemlju graditi na svojoj zemlji, a ko nema da će se tražiti rješenje. U selu nema struje, vode. Mi smo ručno neke puteve probili da možemo traktorčićima doći do njiva i malo izvući ovog roda maline, ali sve je ovo s mukom” priča nam Muhidin Čolić iz Donjih Šahmana, čija je kuća uništena.

Geolozi dolaze i daju različite analize, ali niko neće da potpiše i garantira povratak, ističe Šefik Čolić.

“Hrane imam. Ali, problem je gdje ćemo živjeti kada nam je sve srušeno. Ljeto će brzo proći, pitam se gdje ćemo drva nabaviti za zimu. U Žepče nam neće dati, garant. Mi koji smo najugroženiji posljednji smo u svemu, a trebalo bi biti obrnuto. Nije pošteno ni od vlasti ni od organizacija. Mi smo, na kraju krajeva, koliko vidim, ničija zemlja. Naš načelnik nije našao vremena da dođe i vidi nas gdje smo, šta smo… a stalno se priča da smo najugroženiji. Nama treba i moralna i finansijska i svaka druga pomoć. Narod je prodao krave da bi plaćao kirije za smještaj. Ja sam imao dvadeset dunuma dobre zemlje, ali sada je nemam. Odnijelo je. Nama treba brza i adekvatna pomoć. Ovdje treba psiholog svakom čovjeku” ogorčen je Čolić.

Šta će uraditi

Elvir Čizmić pozvao je vlasti da dođu i vide katastrofu Šahmana

“Trpićemo, ali nećemo dugo, sigurno. Sačekaćemo naše opštinske predstavnike da vidimo šta će učiniti, a ako oni ne poduzmu ništa, onda ćemo mi poduzeti. Razmišljam da svoju kamp-kućicu u kojoj trenutno živim s porodicom sa šahmanskih njiva preselim pred Opštinu, pa da vidim ko će me otjerati” navodi Čizmić.

U jednoj sobi i bez kupatila

Omeru Čizmiću klizište je odnijelo dvije kuće u Šahmanima. Trenutno s porodicom živi u Golubinji. Kaže da preko dana dođe da obere malinu pa onda nazad u Golubinju i tako već dvadesetak dana.

“Za ovih četrdeset dana niko da te upita ni kako si ni jesi li živ. Od dvije kuće, danas s dvoje punoljetne djece i ženom živim u jednoj sobi bez kupatila” sa suzama u očima o svojoj sudbini govori Čizmić.

Sadeta skrhana tugom

U selu Čole, koje je poplava skoro potpuno uništila, na jednom nanosu na balkonu porodične kuće zatekli smo skrhanu bolom i tugom nad svojom sudbinom Sadetu Ajanović.

Od trospratne kuće ostalo je čitavo samo potkrovlje. S braćom živi u šatoru razapetom uz zatrpanu kuću. Iz Opštine su im, priča nam, uzeli podatke, pa ako nađu kakav smještaj, zvaće ih.

Izvor: Avaz.ba