Monah gasio požare i spasavao unesrećene

Đakon u manastiru Tvrdoš Porfirije, koji je za manastirsku slavu, Uspenije presvete Bogorodice, rukopoložen u jeromonaha, u Trebinju je poznat po blagosti i veselosti, ali svoju najbolju osobinu, požrtvovanost, koju vladika Grigorije naziva žrtvom i za crkvu i za ljude, ovaj monah kao da krije od drugih.

Malo je poznato da je godinama unazad angažovan na gašenjima požara oko Trebinja poput profesionalnog vatrogasca, ali su zasigurno ostali uglavnom nepoznati njegovi podvizi na spasavanju ljudi iz saobraćajnih nesreća.

Otac Porfirije o tome ne želi da priča, objašnjavajući da u tome nema ništa čudno ni podvižničko, jer je, kako kaže, čovjeku od Boga dato da pomaže drugima oko sebe, te da je angažovanje na sabornosti, pobratimstvu, ljubavi božijoj i ljubavi među ljudima njegova životna misija.

Vladika Grigorije je na rukopoloženju mladog monaha kazao “da nije lako služiti dan-noć Bogu i ljudima, ali i episkopima i sveštenicima, i vjernicima i narodu božijem, što je do sada bio život oca Porfirija, a od sada dobar temelj na kome će izgraditi kuću svoga sveštenikovanja”.

“Bio sam gotov zaplakati dok sam slušao vladiku jer je otac Porfirije spreman da se žrtvuje za sve i pomogne svima, kao što je pomogao supruzi i meni u saobraćajnoj nesreći, ovdje u blizini manastira, u kojoj sam ja polomio ruke, a supruga ostala privremeno nepokretna”, rekao je Trebinjac Gojko Grče, jedan od onih koje je spasio mladi monah.

Njegov auto se već bio zapalio i očekivao je da svakog časa eksplodira rezervoar goriva, kada se poput anđela pojavio blagi lik oca Porfirija, koji mu je, ne strahujući za sebe, prvi pružio ruku spasenja i izvukao i njega i suprugu na sigurno, od kada, slažu se supružnici, ovog monaha spasioca blagog osmijeha smatraju za najrođeniji rod.

Sličnu priču nam je, grleći svoga spasioca, ispričao i Marko Bodiroga, koga je prije pet godina udario auto u centru Trebinja, ali ga u bolnicu nije prevezao nesavjesni vozač, već se zaustavio otac Porfirije i na rukama ga unio u bolnicu, pa su od tada do danas ostali dobri prijatelji.

Mještani sela Tvrdoš kažu da je još mnogo Banjalučana i Krajišnika kojima su se dešavale nezgode na putu usljed duge vožnje, a Porfirije im pružao ruku spasa, nenametljiv, uz blagu riječ i blagi osmijeh.

Izvor: Nezavisne